Deset i više godina čekamo na sanaciju crne jame. Te bačve godinama stoje tu, pune su mazuta, ulja, katrana i tko zna kakvog drugog industrijskog otpada. Ljudi žive kraj toga, priča nam ekološki aktivist Edin Ajanović, koji se godinama već bavi problemom jame Sovjak u Viškovom kraj Rijeke.
POGLEDAJTE VIDEO:
Jama je već dugo tema u javnosti, pogotovo među mještanima koji žive kraj nje. Moraju gledati u ružni prizor crnog pokrova na jami prepunoj bačvi, a k tome se ljeti tamo širi i neugodan miris otpada.
Prostor jame Sovjak koristili su za bivše države kao odlagalište opasnog otpada za potrebe industrije, uglavnom s područja Rijeke i okolice te djelomično iz Slovenije od 1956. do 1990. godine. Kako nam priča Ajanović, koji i sam živi u blizini, prije to nikad nije bilo jezero, nego obična jama.
- Stariji će to bolje znati reći, ali to je bila obična jama. Nekad su se dolje držali i golubovi, ali potom su 50-ih godina počeli dovoziti razni otpad. Kad su prestali, to je ostalo tako. Počelo se valjda i sušiti pa se stvrdnulo. Sad kad padne kiša, tu se napravi jezero. Nikad tu prije nije bilo jezero - objašnjava Ajanović.
Mještani, iako žive odmah kraj jame, ne žele joj prilaziti. Što zbog ružnog prizora, što zbog straha za vlastito zdravlje. Najviše se boje da im taj industrijski otpad ne uđe u podzemne vode.
Najviše nas zanima kamo ta voda koja se nakupi nakon kiše ode. Mora nekamo oteći. Nadamo se samo da ne ulazi u podzemne vode, rekao je Ajanović. Dodaje kako su više puta bili na sastancima u Općini Viškovo te da su dolazili i predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike.
Prema Studiji utjecaja na okoliš zahvata sanacije iz 2015. vidljivo je kako su u Općini Viškovo sanaciju jame označili kao prioritetnu mjeru. No općina Viškovo ima i još jednu muku.
Naime, nedaleko od jame Sovjak, u naselju Marčelji, nalazi se Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina, zbog kojeg su mještani vrlo često prozivali ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića. Kako pričaju mještani, smrad koji se širi s Marišćine nepodnošljiv je, pa svaku večer moraju zatvarati vrata i prozore te čak ispod njih potom zagurati krpe i ručnike kako smrad ne bi ulazio.
- Ranije smo više od pola dana imali prekoračenje sumporovodika, i to 400 posto povišene vrijednosti. Napravili su otplinjavanje i tad se smrad nakratko smanjio, ali opet je počeo. Čak je i intenzivniji. Taj teror počne od sedam-osam navečer i traje do jutra. Mi se gušimo u smradu svakodnevno - ispričala nam je Davorka Simčić iz udruge Krizni eko stožer Marišćina.
U smrad koji mještani osjete noću uvjerili smo se i mi čim smo se približili glavnom ulazu u deponij. Mještanka Marina Gulin dodaje kako je barem malo lakše kad pada kiša jer onda smrada nema. Uz mještane je stala i predsjednica Općinskog vijeća Viškova Ksenija Žauhar, koja kaže kako već više od sedam godina traje smrad.
- Što se tiče instaliranja županijskog deponija, naša borba traje već 20 godina. Županija je suprotno zakonu donijela odluku na županijskoj skupštini o županijskom deponiju jer nije imala ovlasti za instaliranje deponija za komunalni otpad. Upozoravali smo da nije primjerena lokacija za ovo područje, da to nije sustav primjeren za današnje vrijeme i da će to štetiti okolnom stanovništvu. Sve na što smo upozoravali danas se pokazuje kao istinito - rekla je Žauhar, inače mještanka Marčelja.
Slične probleme posljednjih dana muče i mještane Pomera, Vinkurana i Banjola kod Pule te Medulina. Naime, žale se kako se sa Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun širi nesnosan smrad.
- Ovamo dolazi smeće iz cijele Istre. Najgore je nakon kiše, kad se otpad smoči, pa onda ispušta sumporovodike, amonijak i ostalo - rekao nam je Bojan Blagonić iz Vinkurana.
Iz Kaštijuna su se oglasili prije nekoliko dana te su rekli kako u jeku turističke sezone 'daleko premašuju količine otpada za koje je postrojenje projektirano, da je potrebno obradu otpada prilagoditi te da je moguća povremena pojava neugodnih mirisa'. Problemom su se počeli baviti i predsjednici mjesnih odbora oko Pule, koji su stali uz svoje mještane.
- Stalno tražimo neke odgovore, ali za sada nema ništa. Navečer, kad je sve tiho, smrdi do te mjere da se i turisti žale - rekao je Klaudio Cukon, predsjednik MO Pomer.
Načelnik Općine Medulin Goran Buić istaknuo je kako su još 2008. upozoravali na rizike.
- Posljedice ne samo na turizam nego i na zdravlje ljudi najturističkije općine na Jadranu su očite te su potrebne hitne mjere uklanjanja nedostataka postrojenja - rekao je načelnik Medulina.
Nisu to jedini slučajevi da odlagališta otpada smrde ljudima pod nosom. Na samom ulazu u Varaždin stoje stotine bala smeća koje su zagorčavale život mještanima.
Aurelija Šemiga iz udruge Eko Breza, ujedno gradska zastupnica, rekla je kako grad radi na njihovu otklanjanju. Dobro je poznat zagrebački Jakuševac i nedavni požar koji je dimom prekrio gotovo cijeli Novi Zagreb, pa su stručnjaci upozoravali da se ne izlazi te da se zatvaraju prozori.
- Još prije toga građani Splita muku su mučili s Karepovcem. Iako je to odlagalište sanirano još prije ljeta, još se čeka otplinjavanje jer se plinovi stvaraju u samom brdu smeća - objasnio je Tihomir Barić iz Građanske inicijative 'Karepovac - drugo lice Splita'.
Na ulazu u Varaždin bale smeća, u Puli se turisti žale na otpad
Hrvatska se sve više guši u smeću. Otpad ne odvajamo, sve rjeđi je odvoz, pa se u gradovima stvaraju hrpetine smeća. Stvaraju se i divlji deponiji, koji štete prirodi, a mogućnost je i da štetne tvari odu u podzemne vode te da zagade izvore. A sve to dok komunalne naknade za odvoz smeća rastu.