Američka novinarka i autorica Sara Davidson razgovarala je sa nekoliko žena koje su u kasnijim godinama života upoznale srodnu dušu. Među njima je bila i njezina majka, ali i još jedna vrlo pobožna žena kojoj je, kako kaže, Bog uslišio molitve.
- Moja majka je upoznala ljubav svog života kada je imala 84 godine. Bila je udovica devet godina kad je ugledala Harolda Lapidusa, umirovljenog liječnika, kako stoji sam u bridž klubu. Pitala ga je želi li igrati i postali su nerazdvojni - ispričala je Sara.
- 'On je mlađi muškarac', rekla mi je majka. 'Koliko mlađi?, pitala sam. 'Oh...', rekla je. 'Mislim da ima 80 godina.'
Još uvijek su bili odani jedno drugome dok moja majka prelazila u 90-e, što me ispunjavalo strahopoštovanjem. Pitala sam se: 'Moram li i ja toliko čekati?' - dodala je.
POGLEDAJTE VIDEO Svećenik je na misi priznao da se zaljubio:
Sara je tada imala 60-ak godina i nije bila u vezi sedam godina i postala je, kaže, dobra u životu bez partnera, no ipak joj je nešto nedostajalo.
- Mislila sam si, volim svoju kuću, svoj posao i svoju djecu, i svaki dan sam zahvalna za dobro zdravlje i ono na što gledam kao na sretan život. Ali, ponekad žudim za partnerom s kojim bih se mogla družiti, razgovarati, priljubiti se uz njega i duhovno rasti. Bojala sam se da bi takva ljubav mogla biti prošlost za mene. Kad idem na zabave ili neka događanja, na 13 slobodnih žena dođe jedan samac, a on je obično homoseksualac - ispričala je, a prenio portal Oprah.com
- To me deprimiralo. Pitam se je li iskustvo moje majke slučajnost. Nakon toga sam razgovarala s desetak žena, sve u rasponu od kasnih 40-ih do 90-ih godina života. Sve one su pronašle duboku ljubav, srodnu dušu, dugo nakon što su prestale misliti da je to moguće. Na primjer, glumica Ellen Burstyn je bila sama 25 godina prije nego što se u 71. godini zaljubila u muškarca koji je bio 23 godine mlađi od nje - nastavila je.
'Dok sam slušala ove priče, osjećala sam...nadu. Htjela sam istražiti događa li se ovakva ljubav zbog sreće, karme ili postoje unutarnje promjene koje se mogu napraviti ili koraci koje se mogu poduzeti za povezivanje s partnerom u bilo kojoj životnoj dobi.
Ono što me iznenadilo je da su priče tih žena bile nevjerojatno slične. Sve su se bojale da su prestare. Sve su uživale u svojoj neovisnosti i pomirile su se s činjenicom da možda nikada neće pronaći novog partnera. Istovremeno, radile su na svojoj nutrini što im je omogućilo da se osjećaju vrijedne ljubavi, spremne prihvatiti muškarca kakav jest.
Većina je na svoje veze gledala kao na duhovnu praksu, priliku za rad na štetnim obrascima i proširenju svoje sposobnosti opraštanja. Manje je drame, govorile su, a više mira. Svaka od tih žena osjećala je da je njezin trenutni partner srodna duša te da su sva iskustva, prošle veze i slomljena srca bili potrebni kako bi se pripremile za tu zajednicu'.
Prisjetila se iskustva jedne od tih žena s kojima je razgovarala
Verlean Holland je imala 65 godina, živjela je u Bronxu u New Yorku. Jedne je noći legla na krevet i rekla naglas: 'Bože, tako sam usamljena. Molim te, pošalji mi nekoga tko će me voljeti samo zbog mene, a ja njega zbog njega samog'. Molila je za muža koji bi dijelio njezinu vjeru i mogao s njom ići u crkvu. To je ono što je najviše željela.
Odgovor na njezine molitve bio joj je pred nosom.
Verlean je bila sama 13 godina, ali je uvijek bila zauzeta radom za odbor za obrazovanje, svoju crkvu i svoje unuke. Ali, kada je zbog smanjenja proračuna izgubila posao testiranja vida i sluha kod djece s posebnim potrebama, počela se osjećati usamljeno.
Otprilike u isto vrijeme muškarac iz njezina šireg kruga prijatelja, Rodney Holland, kojeg prijatelji i obitelj zovu 'Pop', izgubio je sina u prometnoj nesreći. Rodney se sprijateljio s njezinim najmlađim sinom Tyroneom kada je njezin stariji sin ubijen u pucnjavi. Bio je umirovljeni poštanski radnik, a došao je u njezinu kuću na Dan zahvalnosti i za Novu godinu, ali ona nije obraćala pažnju na njega.
Njezini prijatelji su vidjeli da mu je zapela za oko. Govorili su joj: 'Sviđaš se tom muškarcu', a ona je samo odmahivala rukom u nevjerici.
Za Novu godinu su Verlean, njezin sin i Rodney otišli zajedno u crkvu, a zatim na zabavu. Verlean nije mogla podnijeti glasnu rap glazbu, pa ju je otpratio kući. Nakon toga ju je počeo zvati i voditi u kino, a ubrzo nakon toga joj je rekao: 'Prestari smo da bismo izlazili. Želim ženu, a ne djevojku'.
Odmah je pristala.
- Oh, da, nisam namjeravala dopustiti da mi pobjegne. Gledajući unatrag, bilo je to kao kolač koji se morao ispeći. Čovjek me poznavao, a ja sam znala tko je on. Svidjela mi se njegova nježnost i odnosio se prema meni s velikim poštovanjem - ispričala je.
Nakon vjenčanja on se doselio u njezin stan, i to je bio, kazala je ona, najgori dio svega.
- Ta prva godina je bila jako teška. Navikla sam raditi stvari na svoj način. Navikla sam čistiti i slagati stvari, a on ne čisti i ne skuplja za sobom. Voli gledati TV, a ja ne. Tada sam shvatila: 'Ja njega puno volim i on mene puno voli'. Željela sam ga prihvatiti takvim kakav je i prestati gunđati zbog malih stvari. Željela sam se samo prilagoditi - dodala je.
Problem su riješili tako da su njegov TV stavili u dnevnu sobu, a ona ima svoju sobu u kojoj se u miru može moliti i slušati gospel glazbu.
Sara Davidson kaže kako je Verlean bila jedna od mnogih žena koje su joj vratile vjeru u ljubav, bez obzira koliko imali godina.
- Ispričala mi je kako je zahvalna što ima nekoga s kime će ostarjeti. Kazala je kako ode s njim kad treba liječniku, a i on ode s njom. Pričala je kako se ona voli urediti kad ide u crkvu, a on je u početku sve shvaćao ležerno. Ipak su se uspjeli dogovoriti da nedjeljom u crkvu obuće odijelo - ispričala je Sara.