Jako često odlazim na radionice, ali ova me potpuno oduševila. Način rada i atmosfera na radionici je nešto što do sada nisam doživjela. Doista je jedinstvena, rekla je Ranka Baračević Batarelo (66).
Umirovljenica je na petodnevnoj radionici “Samo nebo nam je granica” stekla prijatelje i, kako kaže, naučila mnogo toga o filmu, ali i samoj sebi.
- Već smo drugi dan radili film. Ovdje nema uputa, nego dobijete olovku i papir te stvarate - rekla je Ranka. Dodaje kako su sami crtali likove za film, izrezivali ih i stvarali te koncipirali priču.
- Voditelji su bili uz nas zbog uputa, ali komentara valja li nešto ili ne nije bilo. Oni su nas pustili, a mi smo ‘plivali’ - govori umirovljenica.
Gledaju i filmove koje kasnije komentiraju. Iako se tematika ne sviđa svima, kaže Ranka, svaki ima svoju svrhu.
- Igrali smo i društvene igre. Iako nam se to činilo suludo, jer smo odrasli ljudi, to je imalo svoju svrhu. Uz to smo se opustili te prepustili kreativnoj strani i stvaralaštvu - objasnila je Baračević Batarelo.
Kako kaže, nije joj važno što će im od toga svega koristiti, ali je sretna jer je saznala više o svojim mogućnostima.
- Trebali smo snimiti film o onome čime se bavimo. Prvo sam mislila da je to vrlo lako, ali onda sam se malo zamislila i pitala se: ‘Pa čime se ja ne bavim?’. Onda sam počela preispitivati neke stvari o svom životu - rekla je umirovljenica i istaknula kako odlazi na mnoge radionice, ali da joj je ova promijenila život jer je drugačija te potiče na razmišljanje i kreativnost.
Dodaje kako se uz ovakve projekte umirovljenici ne osjećaju izolirano jer se maknu od svoje svakodnevice.
Voditeljica projekta “Samo nebo nam je granica” Tatjana Tihomirović kaže kako je ideja nastala dok su radili s djecom u Sinju.
- Udruga Bacači sjenki organizirala je radionice slične ovima, samo za djecu. Ona su dolazila kući s puno dojmova pa su roditelji rekli da bi i oni htjeli ići na takve radionice - priča nam Tihomirović. Nakon toga udruga je uz potporu Ministarstva kulture pokrenula projekt za ljude starije životne dobi. Osim u Zagrebu, radionice se održavaju i u Sinju i Pakracu.
- Htjeli smo da se i starijim ljudima omogući da se zabavljaju kao djeca - rekla je Tihomirović. Ljudi koji su se prijavili su filmofili ili su došli iz čiste znatiželje.
Različite su dobi i interesa - najmlađa polaznica ima 55 godina. Radionice će se odvijati u tri ciklusa. Nakon prve dolazi napredna, pa majstorska.
- Na kraju ćemo stvoriti pravu filmsku ekipu. Od redatelja, montažera, pa sve do glumaca. Nakon tri ciklusa uratke ćemo predstaviti na reviji na koju ćemo pozvati njihove prijatelje i rodbinu - objasnila je. Nada se da će većina polaznika nastaviti s radionicom. Umirovljenica Branka Vobner (62) sigurna je kako će nastaviti učiti o filmu.
- Radila sam u banci, s filmom nisam imala nikakve veze. No uz ovu radionicu sam ga zavoljela - objasnila je Branka. Kaže da je na radionicu došla igrom slučaja, ali da je oduševljena i iznenađena s postavom, načinom predavanja i njihovom posvećenošću. Dodaje kako bi svi trebali voditi aktivniji život u mirovini te da su radionice idealne za to.
- Nakon ove radionice ću na potpuno drugačiji način gledati svijet oko sebe - zaključuje Branka.