Velika većina kopna na Zemlji, nevjerojatnih 97 posto, više se ne može kvalificirati kao ekološki netaknuto područje, pokazalo je opsežno istraživanje zemaljskih ekosustava. Tijekom posljednjih 500 godina previše je vrsta izgubljeno ili je njihov broj smanjen, izvijestili su istraživači 15. travnja u časopisu Frontiers in Forests and Global Change, a prenosi Science News.
POGLEDAJTE VIDEO: Mjere borbe protiv korone donijele čišći zrak u Europi
Od rijetkih potpuno netaknutih ekosustava, samo oko 11 posto spada u postojeća zaštićena područja, utvrdili su istraživači. Većina ovog netaknutog staništa postoji na sjevernim geografskim širinama, u kanadskim borealnim šumama ili grenlandskoj tundri, koje ne pucaju od biološke raznolikosti. Dijelovi prašuma Amazone, Konga i Indonezije također ostaju netaknuti.
Serengeti izgleda uglavnom kao prije više stotina godina. Lavovi, hijene i drugi vrhunski grabežljivci još uvijek vrebaju stada gnuova, sprečavajući ih da pojedu previše vegetacije. Tamošnja raznolikost drveća i trava podupire mnoštvo drugih vrsta. Zauzvrat neke od tih vrsta prenose sjeme ili pelud preko ravnica, što omogućava reprodukciju biljaka.
Ljudi su također tamo, ali relativno rijetko nastanjeni. To je glavni primjer onoga što biolozi nazivaju ekološki netaknutim ekosustavom: živahnim spletom složenih odnosa koji zajedno održavaju bogatu životnu raznolikost, a mi je nismo umanjili. Takva su mjesta nestajuće rijetka.
- Ovo su posljednja mjesta na Zemlji koja nisu izgubila niti jednu vrstu za koju mi znamo - kaže Oscar Venter, znanstvenik za zaštitu sa Sveučilišta Sjeverne Britanske Kolumbije u Prince Georgeu, koji nije bio uključen u ovu studiju. Identificiranje takvih mjesta presudno je, kaže, posebno za regije pod prijetnjom razvoja kojima je potrebna zaštita, poput amazonske prašume.
Znanstvenici koji se bave zaštitom prirode dugo su pokušavali mapirati koliki dio planeta je još nezagađen ljudskom aktivnošću. Prethodne procjene korištenjem satelitskih slika ili demografskih podataka nisu mogle pokazati da su ljudi oštetili neka područja svjetlosnim zagađenjem ili manjim krčenjem šuma pa nisu ni uzeli u obzir da i netaknute krošnje šume mogu skrivati devastirani okoliš.
- Lov, utjecaj invazivnih vrsta, klimatske promjene, sve to može naštetiti ekosustavima, ali ih se ne može lako detektirati putem satelita - kaže biolog koji se bavi zaštitom ekosustava Andrew Plumptre, sa Sveučilišta u Cambridgeu.
Serengeti na snimkama sa satelita može izgledati netaknut, a da se ne primijeti ima li manje lavova ili hijena nego nekada, ili ih uopće nema, te da mu nedostaju ključne vrste koje pomažu u radu cijelog ekosustava, pojašnjava.
Ekolozi raspravljaju o tome što točno predstavlja potpuno netaknut i funkcionirajući ekosustav, ali Plumptre i njegovi kolege započeli su raditi na traženju staništa koja su zadržala sve vrste i njihovu prirodnu brojnost od 1500. godine na ovamo. To je polazište Međunarodne unije Conservation of Nature, koja za procjenu koristi izumiranje vrsta, iako ljudi tisućama godina mijenjaju ekosustave uništavanjem velikih sisavaca.
Istraživači su u početku razmatrali samo područja veća od 10.000 četvornih kilometara. Tim je kombinirao postojeće skupove podataka o netaknutosti staništa s tri različite procjene o izgubljenim vrstama, obuhvaćajući oko 7500 životinjskih vrsta.
Iako je gotovo trećina kopnenih površina većih od 10.000 četvornih kilometara relativno slobodna od utjecaja ljudi, samo 2,9 posto zadržalo je sve vrste koje su bile na tom području prije 500 godina. Smanjivanje minimalne veličine područja na 1000 četvornih kilometara povećalo je taj postotak, ali jedva, na 3,4 posto.
Istraživači su zbrojili gustoću naseljenosti kod nešto više od desetak velikih sisavaca čiji se kolektivni domet prostire na velikom dijelu svijeta, uključujući gorile, medvjede i lavove. Oni imaju važnu ulogu u ekologiji, a često su i prvi pogođeni utjecajem ljudi. Faktor smanjenja kod velikih sisavaca samo je malo smanjio postotak ekološki netaknute zemlje, na 2,8 posto.Tako je ukupan zbir zemlje koja je bila ekološki netaknuta bio puno manji nego što su znanstvenici očekivali, kaže Plumptre.
I Venter i Jedediah Brodie, ekolozi sa Sveučilišta Montana u Missouli, postavljaju pitanje jesu li autori prestrogi u svojoj definiciji ekološke netaknutosti.
- Mnogi ekosustavi širom svijeta izgubili su jednu ili dvije vrste, ali su i dalje živahne, raznolike zajednice - ističe Brodie.
Pad u nekoliko vrsta možda neće značiti katastrofu za čitav ekosustav, jer druge vrste mogu uletjeti kako bi ispunile te uloge, kaže. Ipak, studija je dragocjen 'prvi pregled', kaže Plumptre. Također, identificira područja zrela za obnovu.
- Iako je samo 3 posto kopna trenutno ekološki netaknuto, unošenjem do pet izgubljenih vrsta na oko 20 posto zemljišta moglo bi vratiti svoj stari sjaj - procjenjuje. Taj je postupak dobro djelovao na mjestima poput nacionalnog parka Yellowstone, gdje je obnova vukova vratila ekosustav u ravnotežu.
Takve sheme možda neće dati rezultata svuda. No dok globalna zajednica raspravlja o tome kako zaštititi prirodu tijekom sljedećeg desetljeća, Plumptre se nada da će ova studija potaknuti kreatore politika da ne samo zaštite zemlju koja je tamo, već i razmisle o tome da je vrate na ono što je to mogla biti.