Činjenica da su ljudi danas pod većim stresom, tjeskobniji i usamljeniji nego prije nekoliko generacija. Ovi problemi sve češće se tiču i djece, a ekrani i digitalna kultura sigurno ne pomažu. To vrijedi za sve mlade ljude, međutim, postoji nekoliko problema koji trenutno jače pogađaju dječake, piše Huffpost.
POGLEDAJTE VIDEO:
Problem "manosfere"
Dječaci su posebno osjetljivi na tzv. manosferu, što je toksična kultura koja ih ostavlja izoliranima. Riječ je o mreži foruma, blogova, podcasta i profila na društvenim mrežama koji promiču agresivnu muževnost i mizoginiju.
- Dječake se uči da vjeruju kako su muškarci superiorniji, ali u korijenu tih uvjerenja leži mnogo nesigurnosti. Također postoji mnogo srama koji dolazi s tim toksičnim uvjerenjima, jer tjeraju dječake da se pokažu na određeni način. Kao i mnogo visokih standarda, o tome kako izgleda za njih 'biti muškarac', što je nedostižno i nerealno - objasnila je Carine Diverlus, psihoterapeutkinja i osnivačica Pieces to Peace Psychotherapy u Torontu.
Istaknula je kako to doprinosi teškim emocijama koje dječaci nose, a istovremeno im nije dopušteno da ih pokažu i osjete. A kada se osjećaju nesposobnima pokazati svoje emocije mogu se zatvoriti, povući ili postati agresivni.
- To je vrlo izolirajuće iskustvo u kojem ne osjećate sigurnost da biste se obratili bilo kome i razgovarali o onome kroz što prolazite - rekla je Diverlus.
Otuđenost društva
Također, stručnjaci ističu kako je sve očitiji zapanjujući nedostatak zajedništva u društvu, što dovodi do epidemije usamljenosti. Ova kriza je još izraženija kod djece i uzrokuje probleme mladima.
- Dok sam odrastao, živio sam u zajednici i osjećao povezanost i s drugom djecom i s obitelji. Sada smo puno manje povezani, a djeca trebaju zajednice i podršku ne samo od roditelja, već i od mentora, trenera i učitelja - rekao je Kenneth Barish, klinički profesor psihologije na Weill Cornell Medicine u New Yorku.
Postoji niz razloga zašto smo sada manje povezani. Roditelji rade više i vjerojatno rade netradicionalno radno vrijeme zahvaljujući promjenama u društvu.
- Kada se prilike za veze sruše, to je ogroman izvor nevolje za djecu. Odrasli u zajednici - bilo da se radi o roditeljima, trenerima, tetama ili stričevima - često pružaju podršku djeci tijekom cijelog života. Bez toga, njihovo mentalno zdravlje pati. Vrlo je vjerojatno da će postati obeshrabreni, povučeni, a zatim izloženi riziku od svih vrsta problema s mentalnim zdravljem - rekao je Barish.
Djeca se manje igraju
Drugo područje istraživanja sugerira da ono što dovodi do dječje nesreće jest manje prilika za igru. Barish ističe kako igra nije samo zabava. Podaci pokazuju da djeca općenito provode manje vremena igrajući se jer se fokus pomaknuo sa zabave i igre na akademski uspjeh - čak i u nižim razredima.
- Škole su smanjile količinu vremena za igru i povećale količinu akademskog vremena, a to je kontraproduktivno jer djeci je igra potrebna za njihov razvoj, društvenu zrelost i sposobnost učenja prilagodbe i kreativnosti - dodao je.
Emocije su bitne
Dopustite im da budu blagi i otvoreni prema vama i naučite ih kako izgleda izražavanje emocija na zdrav način. Također je važno s entuzijazmom razgovarati o njihovim snagama i interesima. To je najbolji način za razvoj odnosa i pružanje podrške djeci. Dječacima pogotovo je važno dati do znanja da ste ponosni na njih. Ne samo zbog njihovih postignuća, postignutog gola ili dobre ocjene, već zbog njihovog truda i ljubaznosti prema drugima.
- Odrastanje je vrijeme promjena u koje se mnogo toga oblikuje. Siguran sam da postoji puno načina na koje je svatko od nas komunicirao s dječacima, a to možda nije bilo najzdravije. Možda bi to bio pritisak koji vršimo na njih ili način na koji ih tjeramo da budu jaki - zaključio je Diverlus napominjući kako sve to nosipuno veću težinu i utjecaj nego što shvaćamo u tom trenutku.