Svaki roditelj se vjerojatno barem jednom susreo s neugodnim izljevima bijesa (tantrumima) svojeg djeteta pa zapitao - zašto se to događa, što napraviti, kako reagirati?
POGLEDAJTE VIDEO Odgoj djece u Danskoj:
Stručnjaci naglašavaju da je važno razumjeti da su tantrumi dio normalnog rasta i razvoja mališana, a javljaju se otprilike od godine i pol starosti pa do nekih pet godina, a najčešći su u dobi oko dvije, tri godine. U tom periodu djeca prolaze kroz jako intenzivan razvoj i mnoge promjene. Neurološki sustav djeteta je vrlo nezreo i još ne može organizirati i regulirati sve podražaje s kojima se susreće, poput intenzivnih osjećaja, frustracija i tjelesnih osjeta. A kako se ne može adekvatno izraziti riječima, mnoge intenzivne i preplavljujuće osjećaje i stanja izražava kroz kroz ispade bijesa, vrištanje i bacanje po podu.
Uloga roditelja je tu izuzetno važna za daljnji život. Oni moraju pomoći djetetu naučiti prepoznati emocije, nositi se s njima i regulirati ih. Roditelji pritom trebaju imati razumijevanja da dijete to ne radi zato što ih želi razljutiti, već zato što nema dovoljno razvijen vokabular kako bi objasnilo što ga muči, pa to radi na druge načine.
- Također, ispod tantruma često budu neugodni osjećaji gladi, umora, preplavljenosti mnoštvom podražaja poput buke, gužve, promjene i kaotične okoline, pa i nesigurnost ili nervoza roditelja koje dijete osjeća i 'upije'. Stoga ako ih uspijemo prepoznati i zadovoljiti, lakše se mi nosimo s pojavom tantruma i ponekad možemo smanjiti mogućnost da će tantrum dogoditi, no u ranoj dobi tantrume ne možemo prevenirati. Oni su nužan i zdrav način na koji se nezreo djetetov organizam nosi sa intenzivnim podražajima i stanjima i kako ih ispušta nakupljen intenzitet i energiju osjećaja - objasnila nam je Sanja Ivanušević, psiholog, terapeut igrom iz Centra za terapiju igrom (CETI).
- Važno je razumjeti razloge zbog kojih se javljaju ispad bijesa, jer to uvelike mijenja način na koji vidimo dijete i djelujemo. Ako se usmjerimo samo na ono vidljivo, dakle ponašanje i tražimo načine kontrole i “suzbijanja nepoželjnih ponašanja”, to često dovodi do kažnjavajućih postupaka i narušavanja odnosa. No kada razumijemo dublje; što se zaista događa ispod vidljivog ponašanja, koji su to osjećaji i potrebe, možemo djelovati na uzroke i biti prava podrška djetetu - dodala je psihologinja.
- Općenito, kada govorimo o velikim osjećajima osnovno je pravilo da tada pametni argumenti ne vrijede. Dakle, dijete usred ispada bijesa jednostavno ne može čuti 'pametne' razloge zašto nema razloga da se ljuti, da želi taj treći sladoled ili zašto ne može u japankama van usred zime i pola metra snijega. Znam, potpuno nelogično kada smo smireni i racionalni. Ali život, život djece jednako kao i nas odraslih je sve samo ne uvijek logičan i racionalan - pojasnila je pa sa nama podijelila osnovna pravila kako zauzdati ispad bijesa.
Napominje da, kada dijete ima ispad bijesa, tada pomažu tri osnovne stvari: prisutnost roditelja, mirnoća i jezik osjećaja.
- Jednom kada ispad krene, često se ne može napraviti ništa da se on odmah zaustavi. Ono što možete je umanjiti intenzitet i svojom podrškom i prisustvom dugoročno pomagati djetetu u stjecanju samoregulacije. Iako izgleda da se dijete bori protiv vas, tada mu je nužno potrebno upravo da ostanete prisutni i mirni. Koliko god vam takve situacije mogu djelovati uznemirujuće, imajte na umu sljedeće: radi se o normalnoj fazi i načinu izražavanja nakupljenih osjećaja i frustracija u ranijoj dobi, ispadi bijesa nisu osobni, odnosno dijete ne radi to vama namjerno. Kada je dijete izbezumljeno, treba mu mirna i stabilna odrasla osoba koja će mu pomoći u vraćanju vlastite emocionalne sigurnosti. Ako i dijete i roditelj u toj situaciji imaju ispad bijesa, tada imate dvostruki problem - savjetuje psihologinja.
'Pričajte jezikom osjećaja i ne inzistirajte na zagrljajima'
- Obraćate se djetetovom emocionalnom dijelu mozga koji vas može čuti i dati mu osjećaj da ga razumijete. Primjeri kako možemo pokazati razumijevanje na način da ostanemo mirni i prisutni: 'Ovo ti je sada jako teško'. 'Ljuti te, razumijem'. 'Tužan si jer ne može dobiti taj autić. Jako ga želiš. Znam'. Važno je zaista se pokušati povezati. Ako ove rečenice doživimo kao tehniku kontrole djeteta, dijete to osjeti i ispad je još jači - pojasnila je i napomenu kako su osjećaji spori i važno je djetetu dati vremena.
Također, u prvoj fazi nije mudro prisiljavati dijete na fizički kontakt. Naime, kad su ljuti i imaju ispade bijesni, mališani često drže distancu i nisu raspoloženi za fizički kontakt i zagrljaje. Roditelji za to trebaju imati razumijevanja.
- Ne inzistirajte na fizičkom kontaktu i zagrljajima u prvoj fazi ispada, kada ljutnja, bijes i aktivnost djeteta rastu. No, nemojte otići jer vas dijete tada jako treba i nužno mu je potrebna vaša blizina pa ostanite blizu koliko možete. Ukoliko vas dijete udara, želi ozlijediti sebe ili nešto u prostoru, tada ga primite, držite ga za ruke i kažite nešto poput: 'Ovo nije sigurno. Neću ti dati da radiš ono što nije sigurno. Znam da je teško'. Ponekad treba neko vrijeme da se dijete umiri, ponekad trebate više puta ponavljati, no dobra je vijest da ta prva faza, kada ispad raste, uvijek, ali baš uvijek prođe - kaže Sanja Ivanušević.
- Kada ta emocionalna bura prođe vrhunac, dijete bude spremno na kontakt. Često tada počnu tužno plakati ili jecati ili nas pogledavati ili na neki drugi način nam daju do znanja kada žele kontakt. Zagrlite dijete, primite ga i dozvolite da se umiri uz vas. Nikako, baš nikako tada nije vrijeme za predavanja i lekcije. Ostanite uz dijete i recite nešto poput: 'Ovo je bilo baš teško. Sve je u redu sada. Tu sam' - dodala je.
'Pažljivo promatrajte svoje dijete'
- Pažljivim promatranjem ćete moći uočiti koje su to tipični trigeri i situacije koje potaknu ispade. Je li to nemogućnost da dobije ono što želi? Previše podražaja? Glad? Igraonice i šoping centri? Tada ih ponekad možemo prevenirati i reagirati na prve znakove te je veća mogućnost da do ispada neće doći ili će biti manji. Ukoliko ne možete uočiti pravilnost, moguće da se radi o biše stvari koje se nakupljaju i u jednom trenu izađu van - objasnila je psihologinja i napomenula da treba prihvatiti nelogičnu prirodu ispada bijesa.
- Da, nelogični su. Da, događat će se bez obzira što ste se dogovorili s djetetom da će biti dobro. I da, ponavljat će se, a koliko često i burno, to ovisi o djetetovom temperamentu, sposobnosti samoregulacije i vanjskoj podršci - nadovezala se.
Ponovno je naglasila kako su ispadi bijesa normalni oblik izražavanja osjećaja u ranom djetinjstvu.
- Zbog nezrelosti, i živčanog sustava i emocionalne, djeca nemaju drugi način nositi se s frustracijama, izazovima, željama, intenzivnim razvojem. Ako postaju sve češći ili se često javljaju kod veće djece, znači da ih nekako nagrađujemo - rekla je pa se osvrnula na to kad se treba zabrinuti.
Kad ispadi bijesa postaju problem?
- 'Ako ne jenjavaju nakon 4. do 5. godine, postaju sve intenzivniji i češći.
- Ako dijete ozljeđuje sebe, druge ili uništava stvari.
- Ako ih uopće ne razumijemo i uznemiravaju nas, ne možemo ostati mirni.
- Ako je to dominantni način izražavanja osjećaja ili zadovoljavanja potreba.
- Ako ne znamo kako bismo postupili i bili prava podrška djetetu.'
Sanja Ivanušević savjetuje roditeljima da u takvim situacijama potraže podršku.
- Ovako intenzivne situacije zaista mogu biti preplavljujuće i zbunjujuće i potražiti stručni savjet nije odraz slabosti, već osobne snage i traženja najboljeg oblika podrške i rješenja za dijete i sebe. Ponekad je zaista potrebno vrlo malo u promjenu pogleda ili pristupa da se situacija promjeni - zaključila je.