Ivan bi rado požurio odluku o zajedničkom životu, a meni se čini da trebam još malo vremena. Još sam jednako zaljubljena kao na početku, ne dvoumim se o vezi, no čini mi se da još nisam spremna za tako važan korak, odgovara uz vedri smijeh Tonia Klarin (24), djevojka s Downovim sindromom, koju su naši čitatelji bolje upoznali još 2019. godine kao jednu od finalistica natječaja u kojem su poznati hrvatski dizajneri odlučili kreirati haljine djevojkama s Downovim sindromom.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovo je priča koju smo o Toniji snimili 2020. godine
Tonia je tad zablistala u crvenoj haljini Matije Vuice, a kako je crvena njena omiljena boja, bila je oduševljena kreacijom. Od tada je povremeno pratimo jer svakim korakom predstavlja simbol pozitivne integracije djece i mladih s Downom u društvo i primjer je koji vrijedi isticati i prigodno, u povodu 21. ožujka, Svjetskog dana Downova sindroma.
Naime, Tonia je završila školovanje prema redovnom programu, uz asistenta u nastavi, zahvaljujući velikoj potpori mame Martine Klarin i razrednice, koja je bila spremna potruditi se da istraži granice njenih mogućnosti. Bila je omiljena među učenicima, a zahvaljujući upornosti i hrabrosti, u 8. razredu proglašena je učenicom godine. Poslije je upisala Medicinsku školu, smjer pomoćne njegovateljice. Iako se na praksi u domu umirovljenika na Iblerovu trgu u Zagrebu dobro snašla, planirala je ipak raditi u dječjem vrtiću zato što vrlo voli djecu. No prva ponuda za posao nakon završene srednje škole stigla je iz Decathlona, pa je ubrzo počela raditi u njihovoj trgovini, s ugovorom potpuno ravnopravnim svim ostalim kolegama.
Na poslu se sjajno snašla, uskoro su počele stizati pohvale kupaca u knjizi dojmova na njen račun, zbog ljubaznog i stručnog pristupa poslu, jer ne samo da je uvijek spremna uputiti ih na odjel na kojemu mogu pronaći ono što im treba nego ih rado otprati i savjetuje o izboru.
Samosvjesna i hrabra mlada djevojka na maturalni ples išla je u haljini koju je dizajnirala Matija Vuica i bila je oduševljena njome
Za nju jednostavno nema prepreka, svaku situaciju prihvaća kao priliku za učenje i napredovanje, pa je tako bilo i ovog puta.
- Ne mislim da imam teškoće ili da nešto ne mogu, ista sam kao svi drugi ljudi - jasno nam je dala do znanja kad smo razgovarali o tome kako se snašla na poslu. Mama Martina rekla je da Tonia toliko voli svoj posao da ne voli izostajati ni kad je prehlađena.
A lani smo doznali da se Tonia zaljubila, u dugogodišnjeg prijatelja Ivana Kosa, također mladića s Downovim sindromom. I on je zaposlen, radi kao konobar u ugostiteljskom objektu u Zračnoj luci "Dr. Franjo Tuđman". Ovog puta zatekli smo ih na zagrebačkom aerodromu, neposredno prije polijetanja prema Bruxellesu, kamo su putovali u pratnji mame Marine i mr. sc. Dinke Vuković, dipl. ing., predsjednice Hrvatske zajednice za Down sindrom i European Down Syndrome Association.
Tamo su pozvani na konferenciju u povodu Svjetskog dana sindroma Down, koji se obilježava 21. ožujka, upravo da bi predstavili velike korake koje su članovi hrvatske udruge napravili u integraciji djece s Downovim sindromom u društvo. Kako doznajemo, Ivan je na konferenciji održao i vrlo zapaženo predavanje.
Uz pripreme za službeni program putovanja, Tonia i Ivan bili su posebno uzbuđeni zbog toga što će možda imati i malo vremena za šetnju i razgledavanje grada. Nisu isplanirali itinerar niti su istraživali mjesta koja obavezno treba posjetiti nego su odlučili da će se na nekoliko sati prepustiti nekom iskusnom vodiču, a ostatak vremena prošetati bez obaveza, rekla nam je Tonia.
Našalila se i na račun toga zašto je još malo oprezna kad je riječ o zajedničkom životu s Ivanom:
- Mi oboje radimo. Kad počnemo živjeti zajedno, neće biti lako i zato želim uvjeriti se da će Ivan biti spreman sudjelovati u kućanskim poslovima i biti mi pri ruci. Još ga malo testiram - kazala nam je uz smijeh dok se Ivan na aerodromu opraštao od radnih kolega prije nego što su se ukrcali u avion.
- Dobar pristup, imam sreće da su i Tonia i starija kći naučile zauzeti se za sebe i da će se i u partnerskom odnosu znati postaviti kao ravnopravne, iako se znaju šaliti da sam ih time 'zeznula' jer dečki to ne vole. No vjerujem da je to dobro za njih - kaže mama Martina.
Dodaje kako vjeruje da su djeca s Downom iz generacije njezine kćeri danas dobar primjer toga kako se izboriti za svoje mjesto u društvu.
- Baš sam nedavno na jednom sastanku naše udruge među mlađim mamama razmišljala kako neke od njih imaju sreću što neće morati prolaziti kroz iste probleme i prepreke preko kojih je nekoliko mama djece s Downom iz Tonijine generacije, primjerice Ivanova mama, Marinina, Ivičina ili Matejina, moralo proći. Postigli smo mnogo i mislim da svi možemo biti ponosi na to - kaže Martina, koja je svoju Tončicu uvijek poticala da živi punim plućima i da ostvari sve svoje potencijale.
Procjene kažu da se u svijetu u prosjeku na svakih 650 djece rađa jedno s Downovim sindromom, kromosomskim poremećajem koji nastaje zbog jednoga kromosoma viška, odnosno dodatne kopije jednoga kromosoma, nazvanoga kromosom 21. To utječe na tjelesni i mentalni razvoj djeteta te povećava rizik od mnogih zdravstvenih problema, pa je tijekom odrastanja potrebno osigurati posebne metode učenja i podrške u svladavanju svakodnevnih zadataka i provoditi različite dodatne mjere da se smanje rizici za zdravlje. Danas je sve više osoba s Downovim sindromom koje uspješno završavaju obrazovanje i zapošljavaju se te uz odgovarajuću podršku mogu živjeti samostalno.
Neka od obilježja po kojima možete prepoznati osobu s Downovim sindromom su iznimna dobrodušnost i otvoreno srce s kojim uvijek pristupaju ljudima, čak i ako ih ne poznaju, te neizmjerna radost koju stalno šire oko sebe.
Kod Tonije sve je kao po špagi
Tonia se 2919. godine, nakon mature, zaposlila u Decathlonu, trgovinu sa sportskom odjećom i opremom. - Šefica je hvali, kaže da je sjajna radnica te da na odjelu sve drži 'kao po 'špagi'. Kazala mi je da je neki dan Tonia sve artikle složila po bojama - rekla je tada ponosna mama Martina za 24sata.