Ljubav je univerzalni jezik koji ne poznaje granice - spaja ljude svih kultura, rasa, religija i seksualnih orijentacija. Ona je iskonska pokretačka energija koja stvara život, gradi duboke međuljudske odnose i oblikuje naš suživot sa svim živim bićima. Može biti strastvena i silovita, ali i mirna, postojana, konstruktivna i prožeta dubokom empatijom. Iako način na koji je doživljavamo i vrednujemo ovisi o kulturnom kontekstu, društvenim strukturama i sustavima vjerovanja, u pozadini svih naših osjećaja su složeni biokemijski procesi. Iza romantičnog vela ljubavi krije se složena interakcija emocija i ponašanja koja proizlazi iz zamršene mreže biokemijskih i neurobioloških mehanizama. Znanstvena istraživanja već su dokazala da naši biokemijski procesi izravno upravljaju različitim fazama ljubavi - od prve iskrice privlačnosti, preko duboke privrženosti, pa sve do dugotrajne povezanosti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ljubav podrazumijeva osjećaje privlačnosti, uzbuđenje, snažnu reakciju kada je veza ugrožena, čežnju za uzvraćanje emocija, želju za dubokom vezom. Kada volimo, intenzivno mislimo o toj osobi, idealiziramo je i imamo snažnu želju za međusobnim razumijevanjem. Na ova ponašanja utječu različiti čimbenici. Za početak krenut ćemo od neurološke i fiziološke podloge ljubavi.
Endorfini
Endorfini su opioidni neuropeptidi koji djeluju i kao neurotransmiteri ili neuromodulatori unutar središnjeg živčanog sustava i kao hormoni kada ih luči hipofiza. Beta-endorfini su najopsežnije istraženi i najzastupljeniji od tri poznate vrste endorfina, a njihova svojstva uvelike definiraju naše opće razumijevanje funkcije endorfina u cjelini. Beta-endorfini su poznati po svojim snažnim svojstvima ublažavanja boli, također igraju ulogu u jačanju samopouzdanja, omogućavanju kontrole emocija, stvaranju osjećaja euforije i održavanju homeostaze. Blago povećanje razine beta-endorfina stvara osjećaj blagostanja i euforije koji se često javlja u ranim fazama ljubavi. Djelujući zajedno s drugim čimbenicima, beta-endorfini su uključeni u motivacijske i prekopulatorne faze seksualnog ponašanja. Endorfini pružaju osjećaj smirenosti, sigurnosti i ugode. Imaju važnu ulogu u dugotrajnim vezama.
Dopamin
Dopamin je glavni neurotransmiter u sustavu nagrađivanja. Povećava osjećaj zadovoljstva, motivacije i želje za ponovnim susretom s voljenom osobom. Zato zaljubljeni često imaju osjećaj ovisnosti o partneru. Dopamin ima ključnu ulogu u regulaciji različitih funkcija poput spoznaje, emocija, kretanja, apetita i endokrine aktivnosti. Osim središnjeg živčanog sustava, dopamin utječe i na periferne funkcije, uključujući kardiovaskularnu i bubrežnu aktivnost, gastrointestinalnu pokretljivost i endokrini sustav. Više razine dopamina često su povezane s povećanom osjetljivošću na nagradu, traženjem novih situacija i izazova te društvenim angažmanom. Studije su pokazale da osobe s višom razinom dostupnosti dopaminskih receptora imaju veću sklonost prema društvenoj interakciji, traženju uzbuđenja i pozitivnim emocijama. Kod doživljaja ljubavi, dopamin aktivira krug nagrađivanja, doprinoseći ugodnom iskustvu, koje se može usporediti s euforijom povezanom s konzumacijom kokaina ili alkohola.
To sugerira da u zaljubljenosti sudjeluju iste regije mozga koje su uključene u ovisnost. Vrijedno je napomenuti da se te regije razlikuju od onih odgovornih za spolni nagon, što ukazuje na to da se dopamin može smatrati početnom pokretačkom snagom i komponentom uzbuđenja koja motivira pojedince u izboru partnera.
Oksitocin i vazopresin
Oksicotin je poznat je kao "hormon povezanosti". Luči se tijekom zagrljaja, poljubaca, seksualnog odnosa i poroda. Potiče povjerenje, emocionalnu bliskost i stvaranje dugotrajnih veza. Oksitocin ima važnu ulogu u poticanju kontrakcija maternice i stvaranju majčinog mlijeka nakon poroda. Vazopresin je prepoznat kao ključan za ravnotežu vode, prvenstveno kroz regulaciju koncentracije urina u bubrezima. Oksitocin ima ulogu u društvenom ponašanju, uzrokujući otvorenost, ekstrovertiranost i stvaranju ugodne atmosfere. On poboljšava naše povjerenje prema drugim ljudima ili povezivanja s njima. Važno je uzeti u obzir i da osobine osobnosti mogu utjecati na razinu oksitocina i obrnuto, oksitocin može oblikovati razvoj osobnosti. Početna faza ljubavi, koju karakterizira zaljubljenost i međusobna privlačnost, obično prelazi u stabilniji, sigurniji stil vezanosti obilježen odanošću i sigurnim partnerstvom. Oksitocin funkcionira poput ružičastih naočala, pomažući pojedincima da se usredotoče na pozitivne osobine svog partnera. Studija provedena na 34 mlada bračna para pokazala je da su više koncentracije oksitocina u slini i plazmi povezane s manjom patnjom i boljom kvalitetom braka. Više periferne koncentracije oksitocina u plazmi izmjerene su kod parova koji su pokazivali međusobnu podršku (na temelju samoprocjene), topli kontakt i intenzivniju tjelesnu intimnost. Rezultati znanstvene studije pokazali su da povećanje intimnosti i toplog kontakta tijekom razdoblja od četiri tjedna dovodi do značajnog povećanja koncentracije oksitocina u slini i kod muškaraca i kod žena.
Pokazalo se da povećane razine oksitocina i kod muškaraca i kod žena poboljšavaju ne samo kvalitetu veze i povezanost, već i cjelokupno zdravlje i imunološku funkciju.
Važno je istaknutu da niz individualnih i kontekstualnih čimbenika poput spola, društvenih okolnosti i eventualne psihijatrijske anamneze mogu utjecati na razinu oksitocina, učinak na određeno ponašanje kao i na odgovor oksitocina na određene podražaje. Prema nekim drugim studijama, oksitocin ne mora nužno biti povezan s pozitivnim i poboljšanim društvenim ponašanjem. Pojedinci koji prijavljuju veći stres u vezi ili povećane simptome depresije također mogu pokazivati više razine oksitocina.
Oksitocin izravno poboljšava monogamno ponašanje i vjernost dok je vazopresin posebno važan za dugoročnu privrženost, odgovornost prema partneru i stabilnost odnosa.
Niz studija pružile su dokaze da oksitocin i vazopresin moduliraju socijalno ponašanje u vezama.
Serotonin
U ranoj zaljubljenosti njegova razina može biti niža, što se povezuje s opsesivnim razmišljanjem o partneru. Serotonin je prvenstveno prepoznat po svojoj funkciji kao neurotransmiter/neuromodulator i povezan je u fiziologiji s nizom stanja, uključujući i raspoloženje. Serotonergički mehanizmi također posreduju u izražavanju osobina ličnosti. Anksioznosti, depresije, beznađa, somatizacije, osjećaji krivnje, neprijateljstva i afektivnog temperamenta, povezani su s povećanim serotoninom. Zaljubljenost je povezana sa smanjenom razinom serotonina u krvi. Osobe s većom predispozicijom za zaljubljivanje također imaju niže razine serotonina u krvi u usporedbi s onima koji nikada nisu bili zaljubljeni.
Genetske komponente koje utječu na signalizaciju serotonina pojavljuju se kao dodatni čimbenici koji utječu na ponašanje u ljubavnim vezama. Studija na 579 kineskih studenata preddiplomskog studija pokazala je da su osobe koje nose alel G (CG/GG) polimorfizma C-1019G vjerojatnije samci nego nositelji CC.
Kortizol
Novostvorene ljubavne veze (unutar prvih šest mjeseci) bile su povezane s višom baznom razinom kortizola u plazmi u usporedbi sa samcima ili osobama u dugotrajnim vezama. Vjerojatno je to nespecifični pokazatelj nekih promjena koje se događaju tijekom rane faze ljubavne veze, odražavajući stresne uvjete ili uzbuđenje povezano s početkom ljubavi.
Rezultati istraživanja ističu mogućnost da fluktuacije kortizola naglašavaju stvaranje privrženosti djelujući kao katalizator, pri čemu visoke razine kortizola povećavaju potrebu i želju za društvenim kontaktom. To su samo neki od rezultata istraživanja. Postoje i ona istraživanja koja pokazuju da je manja razina kortizola povezana sa stabilnim ljubavnim vezama bez obzira jesu li one u početnoj fazi veze ili se radi o dugotrajnijim vezama.
Testosteron
Testosteron je steroidni spolni hormon s važnom ulogom u fiziologiji oba spola. Najpoznatiji je po svojoj ulozi u razvoju spolnih organa i fizičkom sazrijevanju tijekom puberteta. Kod muškaraca se lučenje testosterona odvija u testisima. Polovica količine testosterona kod žena proizvodi se u jajnicima, ostatak u korteksu nadbubrežnih žlijezda. Spolni hormoni imaju različit utjecaj na osobnost, ali i na ponašanje tijekom zaljubljenosti. Testosteron je povezan s tendencijama dominacije u ljubavnim odnosima. Na primjer, jedna studija je pokazala da su više razine testosterona povezane s dominantnim ponašanjem muškaraca prema drugim muškarcima, kao i s odbojnošću prema muškim konkurentima. Istraživanja su pokazala da žene pokazuju veći stupanj povezanosti s muškarcima s višom razinom testosterona. Unatoč opsežnim istraživanjima funkcije spolnih hormona, njihov utjecaj na naše ponašanje tijekom ljubavi ostaje nejasnim, budući da postojeća istraživanja daju nekonzistentne nalaze.
U studiji koja je obuhvatila 24 sudionika, Marazziti i suradnici otkrili su da muškarci na početku ljubavne veze (unutar prvih šest mjeseci veze) pokazuju znatno smanjene razine folikulostimulirajućeg hormona (FSH) i testosterona u krvnom serumu u usporedbi s pojedincima i onima koji su u dugoročnim, stabilnim partnerstvima. Nasuprot tome, novozaljubljene žene pokazale su značajno povišene koncentracije testosterona u odnosu na kontrolne ispitanike. (Izvor: Babková, J., & Repiská, G. (2025). The molecular basis of love. International Journal of Molecular Sciences, 26(4), Article 1533. https://doi.org/10.3390/ijms26041533)
Iako neurološki, fiziološki i biokemijski procesi imaju značajan utjecaj na zaljubljenost i ljubav, znamo da ljubav nije samo „kemija“. Ljubav nije rezultat samo jednog "hormona sreće", ona proizlazi iz složenih bioloških i kulturoloških odnosa.
Između onog prvog, eksplozivnog osjećaja zaljubljenosti, stabilne ljubavne veze ili seksualne privlačnosti, postoje velike razlike u načinu na koji ih proživljavamo. Na to kako volimo utječe i nevjerojatan niz osobnih i društvenih faktora: naša dob, osobnost, kultura i vjera, pa čak i to živimo li u gradu ili na selu, u kojoj državi i kakvog smo imovinskog statusa.