Znanstvenici su napravili veliki iskorak u razumijevanju i potencijalnom usporavanju procesa starenja imunološkog sustava. Iako je istraživanje zasad provedeno isključivo na laboratorijskim životinjama, rezultati su izazvali snažan interes znanstvene zajednice jer otvaraju vrata potpuno novom pristupu liječenju oslabljenog imuniteta u starijoj dobi.
POGLEDAJ VIDEO: Nobelovac kritizira Trumpa: 'Ovo će paralizirati veliki dio znanstvenih istraživanja'
Istraživanje je proveo međunarodni tim znanstvenika predvođen istraživačima s Broad Instituta MIT-a i Harvarda, u suradnji s Massachusetts Institute of Technologyjem te nekoliko europskih istraživačkih centara specijaliziranih za molekularnu biologiju i imunologiju. Cilj studije bio je pronaći način kako nadomjestiti gubitak funkcije timusa, organa koji ima ključnu ulogu u razvoju T-limfocita, jednih od najvažnijih stanica imunološkog sustava.
Timus je u djetinjstvu i mladosti iznimno aktivan, no već u ranoj odrasloj dobi počinje se postupno smanjivati i gubiti svoju funkciju. Posljedica toga je pad proizvodnje novih T-stanica, zbog čega stariji ljudi imaju slabiji imunitet, lošiji odgovor na cjepiva te povećan rizik od infekcija, kroničnih upala i malignih bolesti. Umjesto da pokušaju regenerirati sam timus, što se dosad pokazalo iznimno složenim i rizičnim, znanstvenici su se odlučili za drukčiji, inovativan pristup.
U prvom koraku usporedili su imunološke sustave mladih i starih miševa kako bi utvrdili koje se promjene događaju s godinama. U tom su procesu identificirali tri ključna signalna proteina – DLL1, FLT3-L i IL-7 – čija se razina s vremenom znatno smanjuje. Ti proteini imaju presudnu ulogu u pretvaranju nezrelih stanica u T-stanice te u njihovom održavanju zdravima i funkcionalnima.
U središtu nove metode nalazi se mRNA tehnologija, poznata široj javnosti i zahvaljujući cjepivima. u Ovom slučaju, mRNA služi kao uputa stanicama za proizvodnju upravo tih ključnih signalnih proteina. Umjesto da se pokušaju proizvesti u oslabljenom timusu, znanstvenici su pomoću mRNA “programirali” jetru da ih privremeno proizvodi.
Jetra je odabrana kao ciljni organ jer ima iznimno velik kapacitet za proizvodnju proteina, čak i u starijoj dobi. Osim toga, kroz nju prolazi krv koja dolazi iz želuca i crijeva, što omogućuje brzo širenje proizvedenih signala po cijelom tijelu, a istodobno je relativno lako dostupna za ovakve terapijske zahvate. Tretman mRNA višekratno je ubrizgavan u jetru starijih miševa tijekom razdoblja od četiri tjedna, kako bi se postigao kontinuirani signalni učinak.
Rezultati su bili izrazito ohrabrujući. Kod starijih miševa i štakora koji su primali terapiju zabilježeno je značajno povećanje broja i raznolikosti T-stanica, što je ključno za učinkovitu obranu od različitih bolesti. Njihov imunološki sustav snažnije je reagirao na cijepljenje, a životinje su pokazale i veću sposobnost borbe protiv tumorskih stanica, što su jasni znakovi osnaženog i funkcionalno “pomlađenog” imuniteta.
Kako je objasnio jedan od vodećih autora istraživanja, neuroznanstvenik s MIT-a Feng Zhang, pristup je u svojoj biti sintetički. Umjesto obnove samog organa, znanstvenici inženjerski prilagođavaju tijelo da oponaša signalnu ulogu timusa i tako potakne imunološki sustav na obnovu.
Važno je naglasiti da je poticanje proizvodnje T-stanica putem jetre bilo privremeno. Upravo ta vremenska ograničenost smatra se jednom od najvećih prednosti metode jer se time smanjuje rizik od prekomjerne stimulacije imunološkog sustava, koja može dovesti do kroničnih upala ili autoimunih reakcija. Terapija se može precizno kontrolirati, dozirati i po potrebi ponavljati.
Unatoč iznimno ohrabrujućim rezultatima, znanstvenici upozoravaju da je riječ o ranoj fazi istraživanja. Metoda još nije testirana na ljudima, a prethodni pokušaji pomlađivanja proizvodnje T-stanica često su bili praćeni nuspojavama. Ipak, ovi rani podaci upućuju na to da bi pristup temeljen na jetri mogao ponuditi sigurniju i učinkovitiju alternativu dosadašnjim metodama.
U sljedećim fazama istraživanja znanstvenici planiraju testirati ovu strategiju na drugim životinjskim vrstama, istražiti dodatne signalne proteine i proširiti djelovanje na druge dijelove imunološkog sustava. Ako se rezultati potvrde i u kliničkim ispitivanjima na ljudima, ovo otkriće moglo bi označiti početak nove ere u medicini – one u kojoj se starenje imunološkog sustava više ne bi smatralo neizbježnim procesom, već stanjem koje se može ciljano i kontrolirano ublažiti, s ciljem duljeg i zdravijeg života.