Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu prihvatilo je tajne snimke kao dokaz u postupku protiv Nenada Kovačevića, službenika u Uredu za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Gorana Kosovića, Marka Vukičevića,  te dvojice MUP-ovih inspktora Bože Ljubića i Davora Jurića koji su od D. P. tražili mito kako bi Grad Zagreb unajmio njegovu kuću kao vrtić. 

Kovačević je, tvrdi Uskok, kao viši stručni suradnik za pripremu i obradu dokumentacije u zagrebačkom Uredu za obrazovanje, kulturu i sport tijekom 2013. i 2014.,  vlasniku stambenog objekta od 600 metara četvornih na Jazbini ponudio da će mu osigurati sklapanje ugovora s Gradom Zagrebom o petogodišnjem unajmljivanju objekta za potrebe dječjeg vrtića.  No da bi dobio taj ugovor, vlasnik objekta trebao je plaćati 1750 eura mjesečno te je za prvu godinu trajanja najma unaprijed trebao platiti i 20.000 eura.

Te razgovore vlasnik objekta D.P. snimao je diktafonom, a kasnije je postao i Uskokov pouzdanik. No kada je u rujnu 2014., a tada su istražitelji već uveliko radili izvide vezano uz aferu Agram,  ponovno došao do Kovačevića, te ga je ponovno snimao, da vidi gdje je zapelo ovaj je otklanjao mogućnost da ga je tražio mito. Odvjetnici Nenada Kovačevića na ovu odluku Optužnog vijeća žalit će se Vrhovnom sudu. 

U predmetu protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe Vrhovni sud je poništio odluku Županijskog suda u Osijeku da se tajna snimka razgovora Marije Budimir i Željka Sabe ne prihvati kao valjani dokaz budući da istražni sudac nije dao nalog za snimanje niti ju je odobrio Sabo. U tom slučaju Vrhovni sud je smatrao da je, iako je snimka učinjena na nezakonit način, dokaz jer je riječ o teškom obliku kaznenog djela kada interes kaznenog progona i kažnjavanje počinitelja preteže nad povredom prava.