Hrvatska politička klasa dovršila je proces u kojemu se formirala kao feudalni stalež. Sami sebi pišu zakone, određuju privilegije, izmišljaju naknade i ničega ih nije sram. Raspon u kojemu djeluju kreće se od kokošarskog do razbojničkog formata. Mnogima sva ta beriva, o kojima običan čovjek može samo sanjati, nisu dovoljna, pa se upuštaju u kriminal. Ako se i zadrže u okvirima zakona, debelo prelaze granice pristojnosti. Uz to su, najčešće, beskorisni. Jedni se deklariraju kao veliki domoljubi koji će za svoj narod žrtvovati sve, drugi kao ljevičari kojima su socijalna prava svetinja, ali ni jedni ni drugi neće zaboraviti da je košulja prije kaputa. Bez obzira na to jesu li izdajice socijalnog ili nacionalnog načela, oni su zapravo izdajice - a njih, kako je točno primijetio Matoš, Hrvati "njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo".