Često ovisnosti promatramo samo s aspekta teških droga, zaboravljajući kako cijeli dijapazon "zabavnih" aktivnosti može prijeći u patološko ponašanje iz kojeg se teško izvući. Razmišljamo: "Jedna čašica, igra ili cigareta više - koga briga?!". Međutim, svako ponašanje koje u jednom trenu više ne možemo kontrolirati može vrlo lako prijeći u ovisnost.

U povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti razgovarali smo s dr. sc. Lukom Maršićem, adiktologom i predsjednikom KLOK-a, Kluba ovisnika o klađenju i kockanju.

- U korijenu svake ovisnosti leži 'samoodržavajući refleksni luk', povezan s ugodom i nagradom. Koncept ugode i nagrade dio je života: želja je tu da se ispuni. Određena skupina ljudi ne može na to odgovoriti na prave načine, pa se okreće drugim načinima ispunjavanja želja koji nemaju veze za onim za čim stvarno žude, koriste određena sredstva za ispunjenje želja. Iako ne moraju nužno postati patološki ovisnici, oni u nekom trenutku tijekom konzumiranja tih sredstava mogu izgubiti svoju volju odlučivanja, znaju da ne smiju uzimati to sredstvo koje donosi ugodu, ali ga oni i dalje uzimaju - objašnjava Maršić.

Tako ovisnost postaje koncept patologije u kojem ne možemo više odgovoriti na svoje žudnje, ne možemo postaviti granice, ulazimo u određene socijalne, kulturološke, biološke, mentalne, kognitivne i zakonske probleme.

- Ovisnost možemo prepoznati po znakovima poput onih da osoba nema granicu, ponaša se neadekvatno i asocijalno, pojavljuju se emotivni, psihološki i drugi problemi - objašnjava Maršić.

Naravno da bližnji prvi primjećuju razliku u ponašanju i pokušavaju na sve načine pomoći ovisnoj osobi. Međutim, kod ovisnika se često pojavljuje otpor u pokušaju liječenja i priznavanju postojanja problema.

- Kod drugih bolesti osoba sama sebi želi pomoći, a liječenje ovisnosti teže je početi jer osobi treba oduzeti ugodu da bi krenula oporavljati se. Kažem da je ovisnost kopija života s negativnim predznakom: svu energiju koju trošite u realnom životu trošite na ovisnost, samo što je tu riječ o destrukciji, osoba postaje dislocirana od stvarnosti - ističe Maršić.

Napominje kako rizična ponašanja ne moraju nužno uvijek dovesti do bolesti kao kad, primjerice, vidimo na cesti narkomana ili alkoholičara.

- Postoje patološke ovisnosti i razdoblje inkubacije koje može dovesti do ovisnosti. Zato treba paziti i obratiti pažnju na mlade koji ulaze u svijet kroz društvene mreže, treba im edukacija. Živimo u svijetu koji vrlo potencira žudnju, često to i mediji i društvo u cjelini potiču.

Dr. sc. Maršić pokrenuo je 2013. savjetovalište za nemolekularne ovisnosti poput kockanja, ovisnosti o videoigrama i društvenim mrežama. U ovim vrstama ovisnosti u zadnjih pet-šest godina primjećuju se određeni trendovi.

- Pomoć najčešće traže muškarci, na sedam muškaraca tri su žene. Primjećuju se i trendovi da te osobe uz, recimo, kockanje, počnu uzimati sredstva molekularne ovisnosti (droga, alkohol), pa onda imamo dvostruki problem. Također, primjećuje se da se oni koji su bili na teškim drogama lagano prebacuju na npr. kockanje kako bi pojačali užitak. Zadnjih pet-šest godina imamo neku količinu miksa, pa ne znamo više o čemu su ljudi ovisni.

Bilo da je riječ o alkoholu, drogi ili kocki, nisu samo ovisnici zahvaćeni ovom bolešću nego i njihovi bližnji - obitelj i prijatelji, koji često neuspješno nastoje pomoći, ali ovisna osoba živi u nekom svojem svijetu, daleko od realnosti.

- Imam knjigu koju sam nazvao 'Ovisnost - zarazna bolest duše' jer s ovisnošću zaraziš i druge oko sebe. Vi uopće nemate dojam stvarnosti, kao da živite u iluziji, hodate po oblacima. I kad se vratite u realnost, čekaju vas dugovi, obitelj... Kod ovisnika o kockanju česti su suicidi jer se ne mogu s tim nositi. Njihov mozak, dok igraju, nalikuje na dječji mozak, ponašaju se emotivno kao djeca do tri godine, nemaju jasan uvid u objektivnost i kontekst same igre.

Unatoč tome, Maršić je vrlo oprezan. Smatra kako je edukacija nužna, ali situacija nije još otišla u epidemiju. Sustav koji imamo rješava patologije, ali potrebna je, naravno, i kontinuirana podrška i edukacija ustanova, roditelja, medija...

- Ne trebamo dizati paniku, brojke jesu povećane, ali nisu alarmantne. Naravno da moramo paziti, shvatiti da živimo u jednom rizičnom trenutku, ali imamo pokriven sustav koji situacije ovisnosti rješava: od komuna, psihijatara, ambulanti, pedagoga, psihologa... Treba uputiti osobu na te instance kad se vidi da više nije svoja, kad ne izvršava svoje obveze, kad se mijenja fizički, tad je to znak za alarm i traženje stručne pomoći. Postotak uspješnosti oporavka je dobar, ali preventiva je ključ svega, da pokušamo racionalno sagledati problem koji nije mali i nastojati mu se zajedničkim aktivnostima suprotstaviti - zaključuje Maršić.