Zagreb je tog 10. svibnja bio grad u kojemu se sloboda miješala s mirisom straha, a rascvjetana proljetna priroda, kako piše u našoj knjizi, kao da je pokušavala sakriti svježe ratne rane. Dok je Ranković iz Beograda tražio još krvi, a Pavelić u Austriji nudio cigarete za komad kruha, obični Zagrepčani su učili živjeti u svijetu u kojemu se ‘budnost’ mjerila brojem uhićenja, a preživljavanje često ovisilo o postolarskom zanatu ili pukoj sreći. Bio je to kraj osam najdramatičnijih dana u povijesti grada
Vidi originalni članak
Kalendar kazuje ovako: 10. svibnja je 130. dan u godini. Katolici slave svetog Damijana, sunce izlazi u 5.33, a zalazi u 20.13 sati. I Dok se nad Zagrebom 10. svibnja 1945. polako dizalo sunce prvog pravog mirnodopskog tjedna, grad je živio u shizofrenom stanju između euforije i paralizirajućeg straha. Bio je četvrtak, dan kad je započela sustavna “operacija čišćenja” pod budnim okom najmoćnije organizacije nove države - Ozne. Istovremeno, stotinama kilometara dalje čovjek koji je do jučer bio gospodar života i smrti u Hrvatskoj, Ante Pavelić, postao je tek bjegunac koji hranu plaća cigaretama.