Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić mora da se smijao kad je gledao kako ministri padaju zbog neprijavljenih kvadrata u imovinskoj kartici. I pomislio je: “Mladi su, naučit će”.
Jer zagrebački gradonačelnik je, prema tvrdnjama Uskoka, pravi majstor za skrivanje imovine. Još prije 15 godina kupio je stan od 125 četvornih metara i prijavio ga u imovinsku karticu.
Digao je i kredit i opravdao podrijetlo novca prodajom starog stana. Ali brat Drago je navodno kupio isti takav stan. Vrata do vrata. Cijena - 332.000 eura. U ugovoru kojim je Drago kupio stan omakla se ipak pogreška. Ostala je adresa brata Milana umjesto njegove berlinske. Tko radi, taj i griješi.
I uzalud su mediji prenosili tvrdnje radnika da su stanovi spojeni i da ih koristi Milan, uzalud su pisali kako Bandić ne može dokazati podrijetlo novca. Ništa se nije dogodilo, a DORH i Porezna su šutjeli sljedećih devet godina. Bandić je dobio dvoje izbore. A onda su nedvojbeno utvrdili da su oba stana Bandićeva.
I ne samo to. Kad su počeli raditi, našli su još tri stana za koje su praćenjem utvrdili da ih koristi zagrebački gradonačelnik. Sva tri su glasila na ime “prijateljskih” tvrtki, koje su ih i gradile, a koje do zemlje za te zgrade ne bi došle bez naloga iz gradske uprave. I čovjek bi pomislio da bi to bilo dovoljno da ode svaki političar.
Ali unatoč tome Bandić je dobio još jedne izbore 2017. godine. Sve blokade Uskoka na stanovima su pale kad su istekle tri godine. Jedan od tri tajna stana je već prodan, a uskoro će Bandićev prijatelj iz djetinjstva prodati i druga dva. Braća Bandić su već prebacili vlasništvo svojih stanova u Bužanovoj na supruge.
Dakle, ako Bandić i bude osuđen, mogućnost naplate je mizerna. Tako je to kad institucije rade sa zakašnjenjem od nekoliko godina. Tako je to kad građani očekuju da sporo pravosuđe odradi posao umjesto da shvate kako se ključne odluke ne donose u sudnici nego na biralištima. Bandić je zaista imao razloga smijati se zadnjih 20 godina...