To je to što me zanima!

Bio je čovjek bez identiteta, a danas je najsretniji na svijetu

Sajid Kešić, muškarac koji je bio bez identiteta punih 36 godina, procvjetao je nakon što je bolnicu na Rabu zamijenio zagrebačkim Centrom za rehabilitaciju
Vidi originalni članak

Bok!, sretno se smiješeći pozdravio nas je Sajid Kešić.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Svega dva tjedna nakon što je bolnicu na Rabu zamijenio novom, zagrebačkom adresom Centra za rehabilitaciju u Sloboštini, Sajid je procvjetao. Izgovara sve više riječi, sudjeluje u aktivnostima i napreduje iz dana u dan.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Zatekli smo ga kako sa svojim novim prijateljima boji na papiru nacrtana srca, budući da se bliži Valentinovo. Potpuno koncentriran i pazeći da ne prelazi rubove, obojio ga je čvrsto stišćući crvenu bojicu. Osim korisnika, Sajida na sva usta hvali i osoblje. 

- Izvrsno se prilagodio, prihvatio šestero sustanara s kojima dijeli životni prostor, pedantan je, posprema svoj krevet i ne voli kada je uprljan. Sam se oblači i higijenske navike su mu uredne.  Vrlo je obziran. Primjerice, kada vidi da netko telefonira, stišava ljude oko sebe - hvali Sajida voditeljica stanovanja Ljiljana Pap.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

'S veseljem ispunjava radne zadaće'

Zadovoljstvo i prihvaćanje pokazuje osmijehom, a s veseljem ispunjava radne zadaće. Sajid svakodnevno i potpuno samostalno prostire stol, u što smo se i sami uvjerili. Dobro će pregledati svaki podložak i sebi uzeti onaj na kojem je napisano njegovo ime. Na njih postavlja tanjure, žlice sa desne strane, pa čak i papirnate ubruse kraj svakog tanjura. Sa posebnom će pažnjom postaviti staklene čaše i u njih pažljivo natočiti Coca Colu. Iako je beskrajno obožava, podijelit će je sa sustanarima.

- Jede zaista sve, ali smo primijetili da hranu ne žvače dobro, više je guta, te smo na to upozorili osoblje. Iako smo ga u više navrata pitali što želi jesti, nismo dobili odgovor. On jede samostalno, no do sada je koristio samo žlicu, te mu polako uvodimo i ostali pribor - kaže Ljiljana dodajući da je Sajid više usmjeren prema osoblju nego prema sustanarima

- On brzo shvaća situacije. Primjerice, imamo jednog starog gospodina koji je već dementan i često ga osoblje zaustavi ako se uputi prema izlazu i vrati u sobu. Sajid je to shvatio i svaki puta kada vidi tog korisnika da kreće prema izlazu, pohita za njim i brižno ga vrati u sobu. Zaista hoće pomoći. Osim što prostire stol, on na kolicima odvozi i dovozi hranu iz kuhinje, kineziterapeutu nosi i odvozi lopte, pali svjetlo kada trebam ući u sobu, zaista je predivan - pripovijeda Ljiljana.

Napominje da sa Sajidom rade polako i postepeno, te da će u sljedećim danima ići na procjenu intelektualnog statusa. To će im pokazati na kojim će područjima raditi više.

Ljiljana kaže kako se ne snalazi sa loptama, jer s njima vjerojatno do sada nije imao nikakav susret, ali mu je alat puno bliži. 

- Odvela sam ga u radionicu i jako se tome razveselio. Podigla sam bušilicu, čekić i kliješta, a Sajid je za svaki predmet znao kako se zove. Iako ne izgovara čisto, već ga polako počinjem razumijevati, a evidentno je kako očito ima riječi koje nije dugo koristio. Vjerujem da će se samim širenjem njegovih aktivnosti i upoznavanjem novih stvari poboljšati i njegov fond riječi. U svakom slučaju, ima potencijala za govor - optimistična je Ljiljana.

Redovito ga posjećuju brat i sestra

Sajida redovito posjećuju brat i sestra i već ih tako zove. Budući da su mu u sjećanju ostali vožnja trajektom i autom kada je sa Raba odlazio u Zagreb, osoblje Centra za rehabilitaciju iznad kreveta mu je postavilo sliku automobila, te zidni sat sa motivom broda.

Iako je još u fazi upoznavanja Centra iznutra, sa prvim ljepšim danima, uz pratnju će početi upoznavati dvorište i kvart.

Punih 36 godina nitko nije znao tko je on

Podsjetimo, Sajid je 24. siječnja nakon čak 13.308 dana napustio rapsku bolnicu koja mu je više od 36 godina bila jedini dom, a njezini zaposlenici jedina obitelj.

Posredovanjem rapske bolnice te drniškog i zagrebačkog centra za socijalnu skrb, Perica je smješten u zagrebački Centar za rehabilitaciju koji stručno skrbi o ljudima s umjerenim, težim i teškim intelektualnim teškoćama. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Njegovu dolasku nazočila je i njegova obitelj, sestra Saida i brat Nisvet Kešić, koji su preko 24sata našli svojeg davno izgubljenog brata.

- Izuzmemo li dva susreta na Rabu u listopadu, našeg brata zadnji smo put vidjeli prije 36 godina, prije nego što je odlutao. Presretni smo što nam je došao u Zagreb i što će nam biti blizu - rekla nam je Saida.

24sata prva su objavila tužnu priču o bezimenom čovjeku koji je 36 godina živio u Psihijatrijskoj bolnici na Rabu. Liječnici i sestre su se brinuli o njemu i nadjenuli mu ime Perica Matas.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Specijal: 'Kišni čovjek' s Raba

 

Idi na 24sata

Komentari 93

  • aria1970 23.10.2021.

    Samo naprid i neka covik prozivi malo kao ljudsko bice a.ne ka tica u krletki Tko zna koliko takvih ili jos slicnijih ako ne i gorih slucajeva ima po tim psihijayrijskim bolnicama istanovama sanitetima ima a da se za njih ni nezna Sve koji subga smijestili na rab u lidnicu triba pozatvarat nekazem da se o njemu nisu brinuli itd nego 36 god nitko nije pokusa zapita se itd tko je taj covijek mladic dijete u to veijeme itd Sramite se svi Obitelji sretno vam sa bratom bilo i dragi Bog vam dao zdravlja 

  • Magdalena777_1 10.02.2017.

    Majo ... on jest sretan, jer je cijeli život naučio biti s drugim ljudima koji su brinuli o njemu, ne shvaća on to što ti misliš, on drugačije razmišlja, no ovo je sada kvalitetnije okruženje za njega, poticajno, ne znam što je na Rabu konkretno radio i da li je imao ovoliko animacije , stimulacije, defektološke podrške, poticanja za samostalne aktivnosti (vozi kolica, crta, slaže stol,... sve one dnevn aktivnosti koje ga ispunjavaju ) razvijaju njegove sposobnosti da se on osjeća koristan i uspješan jer to može napraviti, i sretan je na svoj način, puno sretniji nego da je doma s obitelji koju i ne pozna i sjedi na kauču pred tv-om, njemu je korisnija ova poticajna sredina i sadržaji koje tamo ima......

  • zinky 10.02.2017.

    Bas je najsretniji... on nije svjestan da ga njegova obitelj ne želi nego dolaze u posjetu radi reda... sto ga nisu uzeli k sebi

Komentiraj...
Vidi sve komentare