To je to što me zanima!

Birokrati popustili nakon upita 24sata: Šimun će ipak ići u vrtić

Od 63 djece koja su prijavljena za polazak u vrtić, jedino su malenog Šimuna odbili za upis jer peteročlana komisija dječjeg vrtića, smatra kako taj dječak predstavlja opasnost za sebe i drugu djecu u vrtiću
Vidi originalni članak

Šokirala nas je ta odluka. Predali smo zahtjev za upis Šimuna u vrtić jer je to preporuka njegova liječnika u Zagrebu i imamo je napismeno. Imamo sve nalaze da je on spreman za socijalizaciju i da mu je ona nužna.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI: 

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Govorila nam je to u očaju Martina Stojanović, majka malenog Šimuna, čija je priča ganula i pokrenula cijelu Hrvatsku. Osam mjeseci je prošlo od operacije malog Šimuna iz Županje u SAD-u. Prije operacije Šimun je mogao jedino puzati, vući bolesnu nogicu, a nakon što je proveo većinu svog života po bolnicama, podnio teške periode bola nakon devetosatne operacije u Americi, prošao višemjesečnu rehabilitaciju i privikavanje na svoju malu protezu za nogu, na kojoj se naučio hodati, supružnici Martina i Tomislav susreli su se s nevjerojatnom odlukom ravnateljice Dječjeg vrtića Maslačak u Županji.

Od 63 djece koja su prijavljena za polazak u vrtić, jedino su malenog Šimuna odbili za upis jer peteročlana komisija dječjeg vrtića, na čelu s ravnateljicom Terezijom Nemetz, smatra kako taj dječak predstavlja opasnost za sebe i drugu djecu u vrtiću. No nakon što su ravnateljicu Dječjeg vrtića Maslačak nazvali novinari 24sata interesirajući se za razloge zbog kojih su odbili malenog Šimuna, pozvala je dječakove roditelje na razgovor u vrtić. Na razgovoru su sudjelovali i ostali članovi komisije koji su procjenjivali mogućnosti dječakova boravka u vrtiću. Tek su tad svi imali priliku čuti od Šimunove mame Martine kakva je skrb zapravo potrebna Šimunu da bi se uklopio u vrtić.

- Oni i dalje smatraju da bi Šimun mogao imati problema u vrtiću zbog druge djece, ali smo postigli dogovor da će od rujna smjeti dolaziti u vrtić isključivo u mojoj pratnji te da ćemo moći boraviti u vrtiću sat ili dva. Tako će svi uključeni u proces imati priliku sudjelovati u njegovoj prilagodbi na vrtićke uvjete, kako djeca, koja se trebaju naviknuti na njega i njegovu protezu, tako i same odgojiteljice, koje su rekle kako nikad nisu u vrtiću imale dijete bez noge i, dakle, nemaju iskustva s takvom djecom - kaže mama

Martina, koja je zadovoljna i tom opcijom iako ona ne garantira da će Šimun moći jednog dana pohađati vrtić bez njezine pratnje.
- On je dijete kao svako drugo, nema posebnih potreba, njegova proteza nije bauk ni opasnost. Ima kateter, koji mu ja mijenjam svaka četiri sata, i to ne treba raditi nitko drugi jer nisam planirala da Šimun bude u vrtiću cijeli dan nego sat ili dva, samo da se malo igra s djecom nakon što je toliko dugo bio izoliran - priča nam mama Martina.

Šimun je, nabraja dalje, sasvim zdravo dijete:

- On jako voli djecu i zna se s njima igrati. Zna brojiti do deset na engleskom i na hrvatskom jeziku, prepoznaje boje, zna masu pjesmica napamet, nema mentalnih ispada, savršeno je zdrav, zna se sporazumjeti, reći što mu treba i kad mu treba.
Pa zašto su ga onda najprije odbili upisati u vrtić?

- Odbili su nas a da nisu ni pogledali to dijete, razgovarali s njim, pogledali njegove nalaze, preporuke liječnika. Polovicom studenog on će navršiti tri godine i ne mogu nam reći da je premalen za grupu. Donijeli su odluku da je opasan za drugu djecu na temelju čega?! Zar oni ne uvažavaju mišljenje struke? Gdje su tu dječja prava, konvencija o zaštiti djece? Zar je ovdje mom djetetu presudio strah od nepoznatog, neka osobna razina zamjeranja, nemar... Što? - govorila je Martina Stojanović i dodala:

- Zamolila sam ravnateljicu za minutu razgovora, a ona mi je rekla da pričekam i nije se pojavila. Njemu treba pomoć, to je neosporno, ali to je pomoć da ga se pridigne kad padne i ne može ustati. Njega ne treba kateterizirati. Njemu ne vire nikakve žice ni cjevčice iz tijela pa da je to nekakva opasnost. Toliko se borio, toliku je nadu dao drugima.

Taj joj je vrtić dobro poznat...


- U taj vrtić išli su i moji sinovi i znam da taj vrtić pohađa i velik broj djece s posebnim potrebama, slijepi, gluhi, oni sa psihičkim ispadima, koji grizu i tuku drugu djecu. Zašto je moj Šimun drukčiji?
Šimun je dobio asistenta.

- Odgojitelji u vrtiću moraju biti spremni u 21. stoljeću raditi s djecom s invaliditetom, uz pomoć asistenta, kojeg je Šimun dobio, gradonačelnik nam ga je osigurao. To je, dakle, još jedan dodatni plus jer bi Šimun u vrtiću neprestano imao nekoga pored sebe i ne bi se tetama oduzimalo vrijeme u radu s drugom djecom. Osim toga, suprug i ja smo oboje zaposleni, imamo troje djece, i već to nam daje prednost pri upisu - dodaje Martina, koja Šimuna svakodnevno vodi u nezavršeno dječje igralište za djecu s posebnim potrebama, koje se nalazi pored njihove zgrade.

Tako je Šimun često barem djelomično u blizini djece koja se igraju u dvorištu vrtića Maslačak.

- Ove smo godine dobili prekomjeran broj zahtjeva za upis u vrtić pa su kriteriji bili stroži. U naša dva vrtića idu djeca s posebnim potrebama i imamo ih gotovo u svakoj skupini. Čak imamo i pomoćnog djelatnika koji radi samo s njima - počela je ravnateljica vrtića Terezija Nemetz pa se osvrnula konkretno na Šimunov slučaj:

- Članovi vrtićke komisije smatraju da je on premalen za grupu, da je rizičan u smislu nedavne operacije koju je imao i katetera koji nosi te da bi mu pogodnija bila rehabilitacija s majkom još neko vrijeme.
Na kakav rizik točno mislite?

- Rizičan je u smislu padova i samoga katetera. Ne radi se ni o kakvoj diskriminaciji jer mi imamo i drugu djecu koja trebaju pomoć.
Ravnateljica negira da je nakon prvotne objave upisane djece u vrtić, kad je jedino Šimunovo ime stajalo među neupisanima, odbila razgovarati sa Šimunovim roditeljima:

- Nisam s mamom razgovarala jer ona tad nije niti tražila razgovor - prokomentirala je ravnateljica vrtića, koja u trenutku donošenja stava o Šimunu Stojanoviću doista nije imala ni njegove medicinske dokumente, niti zna kakvu vrstu katetera ima dijete, niti zna njegove mogućnosti jer s njime nije provela ni trenutak.

Komisija koja odlučuje o primanju djece u vrtić ima pet članova i svi su djelatnici vrtića. Iako su ravnateljicu prije konačne objave upisane djece kontaktirali i župan i gradonačelnik, koji su istaknuli kako nema nikakve prepreke da Šimuna prime u vrtić, dječaka na objavljenom popisu nije bilo.

- Zvala sam župana, gradonačelnika, pisala pravobraniteljici za djecu invalide, koja je odmah poslala dopis u vrtić, a onda sam se odlučila okrenuti medijima i javnosti - dodala je mama Martina.

Zanimljivo je bilo otkriti kako istu ravnateljicu Tereziju Nemetz svih ovih godina ništa i nitko nije spriječio da na mjesto šefa računovodstva u “svom” vrtiću zaposli svoju snahu, da sina i supruga zaposli u Crvenom križu Županja, u kojemu je ona predsjednica, da kćer zaposli kao šeficu računovodstva u javnoj tvrtki Čistoća Županja, a sama ravnateljica članica je nadzornog odbora gradske firme Komunalac. Treba li uopće reći kako je Terezija Nemetz dugogodišnja članica HDZ-a, kao i većina županjskih gradskih službenika...

Idi na 24sata

Komentari 153

  • Oksimoron_1 04.07.2020.

    Moram još napisati; Zbog lijenosti i ravnodušnosti ravnateljice i osoblja koje se očito nije potrudilo naučiti išta o djeci kojoj treba donekle i ponekad drugačije pristupiti - netko će valjda i odgovarati? Naravno; prvo oni koji su nadležni za organizaciju i rad vrtića. Zar u današnje doba zaposlenicima nisu osigurali poduku o ponašanju i tretmanu djece koja imaju bilo invaliditet bilo drugi uzrok prilagođenom pristupu??

  • Oksimoron_1 04.07.2020.

    Vrlo je teško biti različit; s protezom, gluh, slijep....ljudi te izbjegavaju, ignoriraju, podcjenjuju...jer niti su se susretali s takvim osobama, ali...niti su se potrudili naučiti barem osnove ponašanja i kontakta s ljudima drugačijim od njih. Ti se trudiš, o okolina u neznanju, odbacuje te i ne želi razumjeti nimalo.

  • Luna777 04.07.2020.

    Mislim da je na obostranu korist da mali Šimun ide u vrtić. Njemu treba nakon svih tortura koje je prošao socijalizacija sa djecom, a i djeca kroz taj način prihvaćaju nekog tko je malo različitiji od njih, pomažu mu, igraju se sa njim. No, i odgojiteljice i roditelji se moraju pobrinuti da djeci razjasne situaciju sa Šimunom i neće biti problema, a i Šimun će imati asistenta koji će stalno biti uz njega. Svaka čast 24sata na intervenciji.

Komentiraj...
Vidi sve komentare