Nikad nisam čula pucnjeve, kamo li doživjela da netko puca po meni. Zvali su nas roditelji, rekli smo im da smo dobro iako su u pozadini čuli pucnjeve, ispričala nam je Izraelka Kesem (23) koja se nalazila na zabavi koju su prekinuli hamasovci pucnjevima i granatama. Zabava se nalazila na jugu države. Više od tri tisuće mladih ljudi došlo je provesti vikend u zabavi. No, ubrzo je prekinuta pucnjevima i granatama.
EKSKLUZIVNO: VIDEO BIJEGA PRED HAMASOVCIMA
- Napad se dogodio iznenada. Kada smo čuli pucnjeve, u panici smo krenuli trčati prema autima, ali smo shvatili da je put s obje strane ceste blokiran vojskom i policijom. Tada smo zaključili da ta opcija bijega nije moguća pa smo se pokušali snaći na razne načine. Jedini izbor u tom trenu je bilo hodanje ili trčanje. Kako smo krenuli bježati, tako su krenuli pucati po nama i bacati granate. Morali smo pronaći mjesto za skrivanje. Većinu vremena smo se skrivali. Kada bi vidjeli da možemo ponovo bježati, opet smo krenuli dalje. Sve je to trajalo nekoliko sati u krug - ispričala je Kesem.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Objasnila je da je njihov bijeg bio vrlo težak jer su konstantno bili okruženi hamasovcima koji su prema njima sa svih strana išli oružjem.
- Pucali su na nas sa svih strana. U tom trenu nas je bilo stotinjak koji smo počeli trčati samo da spasimo živu glavu. Svi smo se baš jako bojali. Ja sam se najviše bojala da se neću vratiti sigurna kući i da više neću vidjeti svoju obitelj. Najgore je što nismo znali što će se dogoditi svakim korakom prema naprijed. Svi oko mene su paničarili, bilo je jako puno ozlijeđenih. Pokušali smo im pomoći. No nismo mogli. Osjećam se jako krivo zbog toga - ispričala nam je. Dodala je da im nisu mogli pomoći jer nisu mogli doći do vojske. Kako je rekla, ne krivi vojsku jer shvaća da su se tada bavili obranom i pružanjem pomoći onima koji su tamo ostali ozlijeđeni. Nastao je veliki kaos, a kako je rekla, nitko nije znao što dalje.
- Naša vojska nije imala vremena pripremiti se oko protunapada. Mislim da je napad bio planiran neko vrijeme. Zato su i uspjeli dobiti nadmoć nad nama, istaknula je.
U vrijeme napada i bijega, nestalo je puno njezinih prijatelja s kojima se taj dan zabavljala.
- Dobar dio mojih prijatelja je nestao, ne znamo i dalje gdje su. Jesu li živi ili mrtvi. Znamo samo za one koji su ubijeni taj tren. Puno mojih prijatelja izgubilo je život na toj zabavi. Neki ljudi koji su se tamo našli su i oteti. Za njih isto ne znamo gdje su odvedeni i kako su. Ne znamo ni tko je sve otet još. Jesu li se sakrili ili ih je netko putem oteo. Imena još nisu objavljena i nam stvara velike probleme, rekla je.
Bilo ih je puno i svi su bježali u različitim smjerovima po većim grupama. Ona je sa svojim prijateljima bježala ravno u smjeru naselja koje sen nalazilo 16 kilometara od zabave.
- Tražili smo pomoć. Kucali na vrata, pokušali im objasniti da smo Izraelci i da trebamo pomoć. To naselje nije bilo toliko blizu koliko se činilo. Hodali smo da njega 3 sata. Na kraju su nam pomogli Izraelci koji žive u tom naselju. Poslali su aute koji su nas sve iz tog polja, u kojem smo se skrivali, odvezli do centra naselja. Obitelji koje tamo žive su nam dale hranu, pomogle nam da se oporavimo, dale novu odjeću i dopustili nam da se otuširamo kod njih. Da odmorimo malo i pojedemo nešto, rekla je.
Trenutno je i dalje u šoku i zna da dobar dio priče nedostaje. Rekla nam je da ju je i dalje strah svega. Pogotovo informacija koje će tek saznati.
- Pitam se samo jesu li moji prijatelji ozlijeđeni ili ne. Jesu li na sigurnom, jesu li oteti, skrivaju li se ili su umrli. Ovo je jako strašna situacija u kojoj se svi nalazimo. Na toj zabavi su bili nevini ljudi. Nitko ništa krivo nije napravio. Nismo se trebali naći u takvoj situaciji. Ubija me činjenica da je dobar dio njih mrtav. Da ih više nema. Žao mi je svih obitelji koje su izgubile svoju djecu, sestre, braću. Vjerujem da im je jako teško i da plaču i da ih više ništa ne može utješiti. Strašna je to pozicija u kojoj se nalaze, osjećam se baš krivo. Ovo je bila jako okrutna stvar koju su nam napravili, rekla je.
Planira ostati u Izraelu jer su joj tamo cijela obitelj i prijatelji koji su preživjeli napad.
- Moj brat je bio prvi koji je saznao da me nema i da sam na jugu. On je trenutno u Americi i to je sve saznao preko njihovih medija. Čim je to čuo zvao je moje roditelje koji su u tome trenu spavali doma. Pitao ih je gdje sam i kad su mu rekli gdje sam, odmah je rekao da ustanu i da me nađu. Nisam ih htjela plašiti i još više zabrinuti. Pokušavali smo ih smirivati dok smo smiriti dok smo bježali od metaka koji su išli prema nama. Sada nam je najbitnije da se držimo zajedno, ispričala nam je Kassem.
Nije u cijelom Izraelu ovako dramatično i opasno. Fra Sandro Tomašević rekao nam je da je u Betlehemu trenutno mirno.
- Da ne otvorimo vijesti ne bismo ni znali da se nešto događa. Čuli smo jučer ujutro zračne uzbune, ali nema drugih problema što se Betlehema tiče. Hodočasnici su dobro i situacija je pod kontrolom. Gaza je nešto drugo, ali evo kod nas je sve u redu, rekao nam je ravnatelj dječjeg doma u Izraelu fra Tomašević.
Rekao nam je da u Gazu trenutno nitko ne ide te da im je relativno daleko.
- Svi smo dobro. Život ide dalje. Osjeti se jedino da je puno manja gužva. Check point se tu i tamo otvori i zatvori pa onda nema toliko gužve. Hoteli su krcati, dupkom puni. Hodočasnika ima i sve je kako je i inače. Nema nekih promjena, ali ni mjesta za strah. No, molite se za hodočasnike i za Svetu zemlju. Fratri koji su tamo su također dobro i na sigurnome, rekao nam je.
Velečasni Ivan Valentić rekao je da su hrvatski hodočasnici smješteni u Betlehemu te da su trenutno dobro. Danas se iz Izraela avionom vraćaju hodočasnici. Planirani je dolazak oko 19.20 sati.