Prije 50 godina jeli smo bolje banane. Imale su bolji okus, bile su elastičnije i nisu morale dozrijevati na umjetan način. Bile su, jednostavno, bolje voće jer su pripadale drugoj vrsti poznatoj pod imenom Gros Michel. 

Postojale su do 1965. kada su nestale "pokošene" Panamskom bolešću koja se od Središnje Amerike brzo proširila na većinu svjetskih plantaža banana. Njihovi uzgajivači nisu imali drugog izbora nego ih sve spaliti.

Industrija banana bila je tada u dubokoj krizi, a oporavila se kad je uzgojena nova vrsta Cavendish koja je bila otporna na Panamsku bolest i brzo je prihvaćena diljem svijeta. 

Danas je Cavendish sveprisutna i, poput Big Maca, ima isti okus u kojem god supermarketu u svijetu ju kupite. Razlog je taj što među njima nema genetske raznolikosti s obzirom da je Cavendish monokultura tj. samo se jedna vrsta uzgaja u cijelom svijetu, piše CNN.

I upravo u tome leži novi problem - novi oblik Panamske bolesti sada prijeti bananama, a kada se zarazi jedna biljka, i sve ostale su u opasnosti.

Bolest sada nosi novo ime, TP4, a pojavila se u Maleziji 1990. godine. Vrlo je slična onoj koja je uništila Gros Michel, a na biljke utječe tako da im blokira skupljanje vode. 

Bolest je zasad zahvatila dvije plantaže u Mozambiku što je imalo vrlo negativan učinak na lokalnu ekonomiju. I dok neki predlažu spaljivanje plantaža, stručnjaci upozoravaju da patogeni organizmi ostaju u tlu i da se spaljivanjem ne može puno postići.

Povijest bi se stoga mogla ponoviti prisiljavajući uzgajivače banana da potraže nove alternative. Zasad nema idealnih kandidata, ali spominju se hibridi i GMO.