Bazen desnih birača u Hrvatskoj nije zanemariv, premda nikad nije bio dominantan. On je srednje veličine, riječ je o nekoliko stotina tisuća ljudi, pa bi mehaničko pretvaranje glasova u mandate rezultiralo stvaranjem ozbiljne političke snage. To se, međutim, nikad nije dogodilo.
U tom je bazenu uvijek bilo previše riba koje sebe vide kao političke kapitalce, plavetne kitove, rođene lidere, nastavljače misli i djela Oca domovine dr. Ante Starčevića, da ne idemo dalje u povijesne analogije, što je trajno sprečavalo dogovor. Ta je megalomanija, lukavo potpomognuta intervencijama duboke države, koja je uvijek znalački poticala desne podjele, zadnjih 30 godina uspješno sprečavala ujedinjavanje svega što je desnije od HDZ-a u jednu stranku ili pokret, kako bi HDZ suvereno gospodario scenom. Ovih dana svjedočimo još jednom pokušaju ujedinjenja desnice, pri čemu bi krovnu ulogu odigrao Domovinski pokret Miroslava Škore. Otvoreno je pitanje bi li se svi zainteresirani uključili u stranku – što bi značilo da je Škoro gazda, pa bi raspolagao novcem i drugim važnim resursima – ili bi do koncentracije trebalo doći prema teritorijalnom načelu, od izborne jedinice do izborne jedinice.
Miroslav Škoro nema terensku organizaciju i neće je ni imati. Vremena je malo, izbori su u srpnju, a njemu nedostaje ozbiljna stranačka infrastruktura, prava logistika koja u predizbornoj kampanji mora funkcinirati besprijekorno. Zato će ključna formula za procjenjivanje snage i veličine desne sinergije biti vidljiva tek kad se bude znalo hoće li se Škori i Zlatku Hasanbegoviću pridružiti Božo Petrov, Nikola Grmoja i Miro Bulj, odnosno Most, koji - premda se sveo na metkovsko-neretvansku stranku - ima uporišta diljem Hrvatske. Njima se, pak, možda pridruži i Nino Raspudić, pa bi prvi put ova grupacija imala nekoliko solidnih ideologa, koji su u stanju napisati pamflet na razini Stierova, ako ne i kompleksniji.
No na stranu pamfleti, politika traži težak terenski rad, novac, znoj, suze, medijsku nazočnost, uvjerljivost. Ankete im zasad idu na ruku: uz HDZ i SDP, Škoro jedini ima solidne izborne šanse - dobije li priliku sudjelovati u formiranju vlade, Hrvatska će se pomaknuti prema mađarskom putu jer je Plenković na vrhu stranke i dalje idejno usamljen - Medved, Zdravka Bušić i drugi njegovi stranački suradnici idejno su bliži Škori nego njemu. U takvom je savezu relativno teško zamisliti manjine, barem ne svih osam manjinaca, što znači da će - ako HDZ ne odnese uvjerljivu pobjedu - opet uslijediti trakavica o sastavu vlade.
Most u dogovoru sa Škorom?
Navodno pregovori Mosta i Škore idu dobro. Okrupnjavanje desnice podržala je i Željka Markić, koja se ne misli uključivati, a ideja je, čini se, došla iz glave Velimira Bujanca, najutjecajnijeg desničarskog novinara u Hrvatskoj. On je dosad bio ozbiljan kingmaker. Na rubu scene stoje Ruža Tomašić, Glasnović i Hrvoje Zekanović, jedino nigdje nema Ladislav Ilčića. U predvorju čeka i bivši Josipovićev savjetnik Stijepo Bartulica.
Grmoja je novinarima ranije rekao da se tu radi o pregovorima dviju političkih opcija koje su treća i četvrta snaga u Hrvatskoj, ako je vjerovati anketama, dodavši da se “trebaju definirati ciljevi političkog saveza”: - Uvijek imamo opciju ići samostalno. Ako dođe do dogovora, to će biti zato što smo procijenili da je to u ovom trenutku bolje - rekao je Grmoja. - Nino i Most su u kombinaciji da idu samostalno, ali je sustav prepoznao da bi se Most mogao dogovoriti sa Škorom, pa im daju malo više na rejtingu, Grmoja cvjeta kad mu skoči rejting na šest posto kao da je Hajduk pobijedio - kažu nam sugovornici, ne dajući prevelike šanse čvrstom ujedinjavanju desnice.
Tvrdi se i da Raspudić pregovora s Petrovim i Škorom. I prema izvorima 24sata, Raspudić želi drugu izbornu jedinicu. Raspored ljudi po jedinicama stvorit će ovoj grupaciji, kao i svima, solidne teškoće, ali vjerojatnije je da će veće probleme imati popunjavanjem svih izbornih jedinica potrebnim brojem kandidata. Šanse Škore i desnice različito se procjenjuju. Krug simpatizera vjeruje da mogu osvojiti i do 30 mandata, dakle desetak više od Mosta u naponu snage. Ivica Relković, možda najbolji poznavatelj dubinskih silnica hrvatske politike, od Strizivojne do Markova trga, rekao je u zadnjem Globusu da bi Škoro mogao dobiti desetak mandata.
Napuštaju ga financijski?
No svakako je zamislivo da se Škoro nađe u situaciji da odlučuje o vladi. S 30 mandata - u što je teško povjerovati - vlada Plenković - Škoro bila bi nezaobilazna, pri čemu upućeni tvrde da će Škoro tražiti premijersko mjesto. To je nalik na znanstvenu fantastiku. Moguće je da će s deset ili petnaest mandata imati izbor - ili podrška Plenkoviću ili guranje zemlje u nove izbore ili veliku koaliciju, koja je numerički zamisliva kao baza stabilne, ali loše vlade.
Iz kruga Škorinih bivših simpatizera čuje se da ga veliki financijaši počinju napuštati, kao i dio sljedbenika iz prvog reda Lisinskog, jer ih je Škorin verbalni radikalizam neugodno iznenadio. Dobije li dovoljno zastupnika, Miroslav Škoro morat će, dakle, podržati Plenkovića i izdati svoje birače ili ostati vjeran biračima i ostati u oporbi, pa na pitanje “Gdje si bio, što si radio?” odgovoriti “Nigdje, ništa”; od čega će korist imati jedino vojska novih uhljeba koja se već postrojila iza svog zapovjednika.