To je to što me zanima!

Čađo se s eksplozivom bacio na oklopnjak: Spasio je 50 života!

Mile Blažević Čađo, istinski heroj, na današnji dan prije 27 godina svjesno je podnio najveću žrtvu - dao je svoj život da spasi druge. Spasio je žene, djecu, starce koje je neprijatelj postavio kao "živi štit"
Vidi originalni članak

Zahvaljujući nesebičnom činu i žrtvi hrvatskog junaka Mile Blaževića-Čađe skoro 50 ljudi je ostalo živo. Heroj Pounja, policajac u pričuvi, poginuo je na današnji dan 1991. braneći vlastiti dom, svoju obitelj, prijatelje, suseljane, nedužne ljude.. 

Svjesno je žrtvovao svoj život kako bi spasio žene, djecu i starce koje je neprijatelj postao kao 'živi zid'. Opasao se eksplozivom i ručnim bombama, pa pričekao iza potpornog zida da prođu civili. A onda se bacio na oklopnjak i aktivirao eksploziv. U podvigu mu je pomagao Željko Filipović, policajac iz Dugog Sela kraj Zagreba. Čađina je obitelj ostala bez supruga, oca i sina, ali su poginuli i svi koji su se nalazili na oklopnom vozilu. Šest srpskih vojnika na mjestu je poginulo, a 14 ih je ranjeno. A civili, njih skoro 50, koji su bili postavljeni kao 'živi štit' su preživjeli.. 

Čađo je u trenutku smrti imao tek 36 godina. Njegova kći imala je 14, a sin 11 godina.

Junak Čađo dolazio je iz Struge Banske, naselja u sastavu općine Dvor u Sisačko-moslavačkoj županiji. U srpnju 1991. trajala je neprijateljska ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim imenom „Žaoka“. Plan je bio do 27. srpnja zauzeti cijelo Pounje jer je tog dana 1941. počeo veliki srpski ustanak u Lici i zapadnoj Bosni. 

U glavi mu bila samo jedna misao: Kako spasiti civile?

U posljednjim trenucima te akcije 26. srpnja četnici su oklopnim vozilom punim teškog naoružanja i vojnika čistili sve pred sobom. Iz Dvora su krenuli prema selu Zamlača, gdje su, došavši u selo, od civila koji se nisu uspjeli skriti stvorili 'živi štit' i tjerali ga ispred sebe prema Strugi Banskoj, Čađinom selu. Na taj način su se htjeli izbjeći borbu s braniteljima pounjskih sela. I tako goneći 'živi štit ' pred sobom, palili su kuće, maltretirali, zlostavljali i tukli zarobljene civile oružjem, rukama i nogama..

Kad su ušli u Strugu Bansku hrvatski branitelji nisu se usudili pucati bojeći se za živote civila. Srpski pobunjenici i četnici su se skrivali iza oklopnjaka kojega su obložili čeličnim pločama i na kojeg su postavili minobacač od 120 milimetara i protuzrakoplovni top. Zarobljeni su bili u živom štitu oko 6 sati, neprestano podignutih ruku u zrak, a napadači su im učestalo prijetili kako će ih kasnije sve strijeljati. Za vrijeme kretanja kroz Zamlaču i Strugu Bansku četnici su iz raspoloživog oružja pucali preko i pored zarobljenih ljudi.

Čađo je tada bio na straži, u rovu koji je udaljen dvadesetak metara od njegove kuće, u kojoj su tada bili njegova žena i djeca. Kad je vidio da se oklopnjak nalazio svega 50-ak metara od njegovo kuće morao je brzo razmišljati. Kako ga spriječiti, kako spasiti civile..Odlučio se na potez kamikaze. Opasao se eksplozivom i ručnim bombama pa pričekao iza potpornog zida da prođu.

Raznesen na komadiće

- Rekao je ljudima u živom štitu: „Lezite“. Vozilo s topom i oružjem bilo je u ravnini potpornog zida. On se izvukao iz rova, zagazio na vozilo i bacio bombe. Četnici su počeli pucati po njemu, a budući da je bio opasan eksplozivom, sve je eksplodiralo - i njega je raznijelo u komadiće. Policajac Filipović, koji je bio pokraj njega, na mjestu je ostao mrtav od
eksplozije - ispričao je Predrag Begić, policajac PU sisačko-moslavačke u svjedočenju o događajima tog dana za prilog "Policija u Domovinskom ratu 1990.-1991."

– Tim svojim djelom Čađo je spriječio daljnje napredovanje četnika, jer ostavši bez oklopnjaka povukli su se prema Dvoru. Time je zadobiveno dragocjeno vrijeme da se izvuče civilno stanovništvo, iako se pad Pounja više nije mogao izbjeći – svojedobno je za medije izjavio mještanin Milan Begić.

U akciji "Žaoka" ubijeno je 9 hrvatskih civila i 10 policajaca.

'Napravio je jedino što je mogao da nas sve spasi'

Čađina udovica Milka svog muža nikad nije prežalila. U razgovoru nam je svojedobno rekla kako je bio vrijedan čovjek i požrtvovan otac i muž.

- On je bio policajac u pričuvi i dragovoljac. Inače je radio kao bravar u željezari. Jako radišan, nikad mu ništa nije bilo teško napraviti, u svašta se razumio, malo je takvih..Lijepo je bilo živjeti s njim, bio je pun ljubavi prema obitelji i uvijek će nam jako nedostajati...- kazala nam je supruga Milka.

On je znao da nešto treba napraviti u tom trenutku, da treba spasiti ljude, a i da smo djeca i ja i majka njegova u blizini i da bi mogli svi nastradati. I napravio je jedino što je mogao da nas sve spasi - kazala je Čađina udovica Milka koja je svog voljenog supruga s kojim je dobila dvoje djece posljednji put vidjela tog dana u rano jutro kad ih je došao vidjeti u podrum kuće gdje su se skrivali.


Nakon herojskog čina njezinog muža kad se sve smirilo i kad su izašli iz podruma djeca, kći (14) i sin (11) su počeli vikati  "A gdje je naš tata?". Nitko nije imao snage odgovorit im. 
- Kada sam pitala jesu li ga vidjeli, svi su šutjeli. A onda sam vidjela kaos dolje niz cestu. Nisam imala snage prići bliže. Otišla je samo moja svekrva. Otišla je skupljati dijelove svoga sina uz cestu. Susjed je od dasaka načinio kovčeg a sljedeći dan smo ga pokopali - prisjetila se Milka.

Idi na 24sata

Komentari 80

  • bosanac 27.07.2018.

    Najmanje sto ovaj covjek zasluzuje jest ulicu u Zagrebu ili nekom drugom gradu. Tako nesto uraditi, moze samo pravi heroj.

  • depeche_mode 27.07.2018.

    Dali su satorasi i ostale pijavice ostavili koju kunu njegovoj obitelji?

  • esseGesse 27.07.2018.

    Od civila napravili "živi štit", tipično srpsko junaštvo...

Komentiraj...
Vidi sve komentare