Moglo bi se dogoditi da će SDP-ovci uskoro nositi bistu Zorana Milanovića po svojim političkim skupovima.

Nakon što su ga već jednom ubacili na mjesto svog premijerskog kandidata.

Najnovije istraživanje Crobarometra za Novu TV ne otkriva samo da je predsjednik Milanović i dalje najpopularniji političar, što je tradicija Hrvata koji obožavaju voljeti svoje predsjednike, već i da Milanovića podržava čak 99 posto simpatizera, članova i glasača SDP-a.

Ni Andrej Plenković ne uživa toliku stopu idolopoklonstva u svom HDZ-u: među simpatizerima stranke koju neprikosnoveno vodi već deset godina premijer uživa podršku "samo" 94 posto ispitanika. A znamo koliko HDZ-ovci vole svoje vođe.

No zato čak 99 posto SDP-ovaca (zašto ne i okruglih 100 posto?) podržava Milanovića.

Opet protiv EU

A taj Milanović baš jučer je u Omišlju ponovno nastupao u ulozi euroskeptika i nacionalističkog suverenista, govoreći o tome da su se "nekada odluke donosile 400 kilometara od Zagreba, što nije bilo dobro, ali smo znali o čemu se radi, dok se danas takve odluke donose stotinama, stotinama i stotinama kilometara dalje od nas u puno širim zajednicama i na to nemamo baš nikakav utjecaj, a imat ćemo još i manji".

Nije rekao na koje odluke je mislio. Ni objasnio kako to nemamo utjecaj na ono što se događa u puno širim zajednicama.

Bitno da je produbio osjećaj zapostavljenosti, odbačenosti, zavjere, možda i prevare, u odnosu prema Europskoj uniji u čijoj administraciji sjede i hrvatski dužnosnici i u čiji se parlament biraju i hrvatski predstavnici, među njima i SDP-ovi Biljana Borzan i Tonino Picula.

Milanović je, podsjetimo, kao premijer službeno uveo Hrvatsku u Europsku uniju 2013. godine.

Kako se taj euroskepticizam uklapa u politiku SDP-a i poklapa sa stavovima SDP-ovih simpatizera? 

A što je s izjavama?

Kako se uklapaju Milanovićevi stavovi oko Rusije i Ukrajine, NATO saveza, genocida u Srebrenici, hrvatskih ratnih zločina, odlikovanja generalima, stavova prema migrantima i strancima, koketiranja s Domovinskim pokretom, prije toga s Mostom i još prije toga s Branimirom Glavašem?

Da ne ponavljamo sad sve one Milanovićeve izjave o ženama, nasilju nad ženama, "narikačama i priležnicama", o stranim radnicima koji se ne tuširaju i koji ugrožavaju hrvatsku kulturu, o "prljavom Srbinu" Miloradu Pupovcu, o "dedi ustaši", "majci lojnom lekaru", o tome da mu se "fućka za ZDS" i da "nikada neće HDZ nazvati zločinačkom organizacijom".

Kako se sve to poklapa sa stavovima 99 posto simpatizera SDP-a?

Zar samo jedan posto SDP-ovaca vidi tko je i što je Zoran Milanović?

Nije ni glasao za SDP

Je li SDP-ovcima naprosto dovoljno samo to da Milanović navodno predstavlja političku protutežu Andreju Plenkoviću i HDZ-u?

Premda je od njega dvaput izgubio izbore, dok jednom čak nije ni izašao na izbore kako bi ubacio glas za SDP.

Ili je ovdje naprosto riječ o kultu ličnosti?

Ako je tako - a drugačije očito ne može biti jer se Milanović pred našim očima pretvara u SDP-ova Franju Tuđmana (što bi Zokiju bio kompliment) ili u SDP-ova Tita (što Zokiju baš ne bi sjelo) - onda bi se doista moglo zamisliti da Milanovićeva bista postane stalni rekvizit na SDP-ovim skupovima i ikona u koju će se stranka zaklinjati.

Samo, kako današnji SDP misli izrasti u Milanovićevoj sjeni?

Samo 67 posto

U istom istraživanju Crobarometra samo 67 posto simpatizera SDP-a podržalo je aktualnog stranačkog šefa Sinišu Hajdaša Dončića.

Što znači da bi Hajdaš Dončić, inače Milanovićev bivši ministar, mogao svoju kampanju ponovno graditi pozivanjem na Milanovićev lik i djelo, a svoju politiku usklađivati s natuknicama s Pantovčaka.

SDP je odavno postao taocem Zorana Milanovića, njegova političkog stila, njegovih ambicija, kao i njegove politike. Nakon što je Milanović kao predsjednik SDP-a morao slijediti stranačku politiku, sada stranka slijedi politiku svog Čarobnog frulaša, pa makar je odvela u provaliju.

Kult ličnosti

Ova, gotovo slijepa i nekritička, odanost simpatizera SDP-a svom bivšem predsjedniku predstavlja najveći problem stranke koja postojano gubi oslonac u svojim političkim utvrdama, izložena je sve snažnijoj konkurenciji platforme Možemo!, a sada je i ovisna o predsjedniku države koji ni na koji način u svoja dva mandata na Pantovčaku nije promovirao politiku, program, stavove ili vrijednosti SDP-a.

Osim što je bio konkurencija Plenkoviću.

I koji sada u medije pušta priču o tome da će predvoditi svoju listu na parlamentarnim izborima.

Tko zna, možda Hajdaš Dončić na idućim izborima neće ustupiti Milanoviću mjesto za govornicom i ulogu premijerskog kandidata, ali će možda doista posegnuti za Milanovićevom bistom.

Da joj se stranka nakloni.