Cjelodnevna nastava sjajna je ideja i godinama potrebna reforma za hrvatsko školstvo. Hrvatski učenici provode gotovo najmanje vremena na nastavi u usporedbi s europskim zemljama, uvjeti u školama nisu ni približno ujednačeni, a to se izravno odražava i na nastavu. No provođenje reformi u Hrvatskoj, pa tako i u školstvu, podsjeća na guranje Sizifova kamena. Pomaci su spori i na kraju se utope u politikantstvu, pregazi ih vrijeme, a generacije gube priliku za boljim obrazovanjem. No pomaci su neophodni. Ne može dobro funkcionirati sustav školstva u kojem se desetljećima ne ažuriraju pravilnici i pedagoški standardi, u kojem školske zgrade nemaju ni tople vode, a kamoli sportske dvorane.