Zagreb se u ponedjeljak probudio gotovo bez tramvaja. Radnici ZET-a i Holdinga stali su u pola četiri ujutro, odvoz otpada je otežan, a Grad i sindikati spore se oko toga tko je odgovoran. Riječ je o tvrtkama s više od devet tisuća zaposlenih, čiji sindikati traže novi kolektivni ugovor i veće plaće. Da oporba već broji koliko će joj glasova donijeti štrajk koji Tomašević nije uspio spriječiti, u to ne treba sumnjati. No glasovi koje netko možda osvoji na njihovoj obustavi rada neće povećati plaću zbog koje su radnici stali. Od zagrebačkih biskupa zasad ni riječi o radnicima koji štrajkaju ni o građanima koji zbog toga ne mogu na posao. Što je najgore, više bi ljudi iznenadili da su progovorili. Mijenjala su se imena, iznosi i optužnice, od Kerumova uhićenja do priznanja Josipe Rimac, koja je sređivala natječaje i javni novac dijelila bez jasnih kriterija, a tuđim je novcem znala biti široke ruke i prema Crkvi. Samo je šutnja crkvenog vrha ostajala ista. Možda zato što ono što još nazivamo aferama više nisu pukotine u sustavu nego prozori kroz koje se vidi kako sustav doista izgleda.