Snaga žena je potpunoj posvećenosti onome u čemu žele uspjeti. Kada bi muškarci doista trebali učiniti sve ono što mi radimo, od brige o djeci, kući, pa potom i poslu, mislim da bi im djeca brzo pobjegla, ručak zagorio, a za posao možda ne bi ni imali snage- kaže Jelena Grčević (26).
Ona u Gradecu Pokupskom već nekoliko godina radi na OPG Grčević. Uzgajaju koze, a od njihovog mlijeka prave razne sireve. Iako je mlada, njeni svekar i svekrva Ivan i Sanja prepoznali su Jeleninu ljubav prema tom poslu, te su joj 2015. godine prepisali OPG koji vode duže od dva desetljeća.
- Volim životinje, ali nikada ih doma nismo mogli imati. Još dok sam dolazila ovdje povremeno sam se dosta zanimala za sve što ovdje rade - kaže Jelena, te dodaje da je odmah kada se doselila počela i sama obavljati neke poslove vezane za koze, a vremenom i sve poslove.
Ona je odrasla u Zagrebu, tu je završila i srednju školu za pedikera, a potom je završila i školu za frizera. Zaposlila se u struci, ali joj se vrijeme na selu kod Damira, budućeg supruga, sve više dopadalo, te su odlučili da se vjenčaju. Imaju dva sina, Tea (5) i Lea (2) koji, kao i ostatak obitelji, uživa u radu s kozama.
Njen suprug radi u Jamnici, a ona je u potpunosti posvećena radu u OPG-u. Danas ni ne pomišlja vratiti se poslu u struci.
- Svi u kući radimo sve što je potrebno za OPG. Pomažemo jedni drugima, nema stroge podjele poslova niti rasporeda. Svi smo jednako angažirani, a i suprug koji radi u Jamnici se nakon posla posveti kozama- govori Jelena.
Oni sami proizvode svu hranu za koze, čime se zaokružuje lanac od polja do stola. Jelena je 2016. godine ispred Zagrebačke županije bila nominirana za “Mladu nadu” i izabrana među prve tri.
Njenim je prijateljima bilo čudno što se odlučila otići na selo, ali nakon prvog posjeta postalo im je jasno zašto je gradsku vrevu zamijenila mirom, svježim zrakom i farmicom koza.
- Nema prometa kao u gradu, ovdje su vječni mir, tišina i svježi zrak. Sve je sporije i zdravije. Posebno mi je drago što smo ovdje zbog djece- kaže Jelena.
Djeca vole biti u štali, posebno sada kada su tu i mali jarići. Vole ih hraniti i igrati se s njima. A Jelena kaže da kada se zaželi buke i prometa, lako ode do Zagreba. Smatra da žene danas nisu u bitno lošijem položaju u odnosu na muškarce u Hrvatskoj. Čini joj se čak da se previše forsira priča o ravnopravnosti na nekim poljima gdje za time nema potrebe, dok se na drugima ne radi dovoljno.
- Žene danas nisu u lošijoj situaciji kada su u pitanju plaće, a o tome se stalno priča. Mi želimo biti ravnopravne s muškarcima u svemu, a to u nekim slučajevima nije potrebno niti moguće. Jedni imaju bolji kliker za jedne poslove, drugi za druge - kaže Jelena.
Ipak, čini joj se da je ovo i dalje muški svijet, ali da žene ne odustaju od postizanja svojih ciljeva i ravnopravnosti. Žene su danas možda bolje u kućanskim poslovima i odgoju djece, ali vjeruje da je to tako zbog višegeneracijskih uvjeravanja koji nam govore da tako treba biti.
- Možda i jesmo bolje, ali ne treba se na tome zaustaviti, već treba drugu stranu uputiti u obavljanje tih poslova. Nisu kuhanje, prematanje djece i čišćenje kuće svemirska znanost - kaže.
Čini joj se da su muškarci bolji u tehničkim poslovima, ali da to opet ovisi o tome koliko se ženama dala šansa da se u tim poslovima okušaju. Emotivnost žena u poslovnom svijetu za nju je čisti stereotip. Usprkos zanemarljivoj razlici u plaćama, čini joj se da žene i muškarci nemaju jednake mogućnosti zapošljavanja u Hrvatskoj.