Kanadska fotoreporterka Valerie Zink nakon osam godina dala je ostavku u novinskoj agenciji Reuters, optužujući ih da “opravdava i omogućuje” ubojstva novinara u Gazi te da je “izdala vlastite kolege”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zink je u svom statusu poručila kako više ne može nositi press iskaznicu Reutersa “ni s čim osim s dubokom sramotom i tugom”, ističući da je ubijeno najmanje 245 novinara u Pojasu Gaze te da zapadni mediji “ponavljanjem izraelskih laži” snose dio odgovornosti za te zločine. Kritizirala je izvještavanje Reutersa nakon ubojstva nagrađivanog fotoreportera Anasa Al-Sharifa i ekipe Al Jazeere, upozorivši kako je agencija prenijela “potpuno neutemeljene tvrdnje” izraelskih vlasti.
Njezin status prenosimo u nastavku
Posljednjih osam godina radila sam kao vanjska suradnica (stringer) za novinsku agenciju Reuters. Moje fotografije koje prate priče iz prerijskih pokrajina objavljivali su New York Times, Al Jazeera i drugi mediji diljem Sjeverne Amerike, Azije, Europe i šire. U ovom trenutku postalo mi je nemoguće održavati suradnju s Reutersom, s obzirom na njegovu ulogu u opravdavanju i omogućavanju sustavnog ubijanja 245 novinara u Gazi. Dugujem svojim kolegama u Palestini barem toliko – i puno više od toga.
Kad je Izrael 10. kolovoza ubio Anasa Al-Sharifa zajedno s cijelom ekipom Al Jazeere u gradu Gazi, Reuters je odlučio objaviti potpuno neutemeljenu tvrdnju Izraela da je Al-Sharif bio operativac Hamasa - jednu od bezbroj laži koje mediji poput Reutersa poslušno ponavljaju i time legitimiraju. Spremnost Reutersa da širi izraelsku propagandu nije poštedjela ni njihove vlastite novinare izraelskog genocida. Još pet novinara, uključujući Reutersova snimatelja Hossama Al-Masrija, ubijeno je jutros među 20 žrtava u još jednom napadu na bolnicu Nasser. Bio je to tzv. „dvostruki udar” (double tap), u kojem Izrael bombardira civilne mete poput škole ili bolnice; pričeka dolazak medicinskih ekipa, spasitelja i novinara – a zatim udara ponovno.
Zapadni mediji izravno snose odgovornost za stvaranje uvjeta u kojima se ovo može događati. Kako je Jeremy Scahill iz Drop Site News rekao: „svaki glavni medij – od New York Timesa do Washington Posta, od AP-a do Reutersa – služio je kao pokretna traka izraelske propagande, perući ratne zločine i dehumanizirajući žrtve, napuštajući svoje kolege i svoju navodnu predanost istinitom i etičkom izvještavanju.”
Ponavljajući izraelske genocidne izmišljotine bez ikakve provjere vjerodostojnosti - svjesno napuštajući najosnovniju odgovornost novinarstva - zapadni mediji omogućili su da se u protekle dvije godine na jednom malenom komadu zemlje ubije više novinara nego u Prvom i Drugom svjetskom ratu, te ratovima u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu, Jugoslaviji i Ukrajini zajedno - da i ne spominjemo glad cijelog stanovništva, masakriranje djece i spaljivanje ljudi žive.
Činjenica da je rad Anasa Al-Sharifa Reutersu donio Pulitzerovu nagradu nije ih potaknula da ga brane kada su izraelske okupacijske snage stavile njegovo ime na „listu za odstrel” novinara optuženih da su militanti Hamasa ili Islamskog džihada. Nisu ga branili ni kada je apelirao na međunarodne medije da ga zaštite nakon što je izraelski vojni glasnogovornik objavio video u kojem otvoreno najavljuje namjeru da ga ubije zbog izvještaja o nadolazećoj gladi. Nisu ni iskreno izvijestili o njegovoj smrti kada je nekoliko tjedana kasnije lovljen i ubijen.
Cijenila sam posao koji sam donosila Reutersu posljednjih osam godina, ali sada ne mogu zamisliti da ovu press iskaznicu nosim s ičim drugim osim s dubokom sramotom i tugom. Ne znam što znači početi iskazivati počast hrabrosti i žrtvi novinara u Gazi, najhrabrijih i najboljih koji su ikada živjeli, ali ubuduće ću svaki svoj doprinos usmjeravati imajući to na umu.