Nizak i neugledan, proćelav, s fizionomijom koju, kad je jednom vidiš, odmah zaboraviš, Heinrich Himmler sanjao je san. Bio je to san o uzdizanju nove rase, plavih arijevaca, na rang gospodara svijeta. Himmler, prema nekim tumačenjima, najveći ubojica u modernoj povijesti, imao je tijekom djetinjstva velikih problema s djevojčicama, tjelesnim odgojem i odrastanjem u muškarca. Možda ga je baš ta rana trauma navela na zločinački san o odgoju vrste koja neće imati probleme poput njega. U tu je svrhu smislio projekt Lebensborn, neku vrstu “inkubatora” nove rase visokih, snažnih, plavokosih i plavookih ljudi, koji bi u tisućugodišnjem Reichu predstavljali vladajuću elitu.
Organizacija, čije ime znači proljeće života, ili vrelo života, osnovana je
1935. godine u Münchenu.
Iza nje je stajao SS, organizacija čije je ime u okupiranoj Europi postalo
sinonim za strah. Ta policijsko vojna struktura imala je neograničenu moć.
U Lebensbornovim rasadištima, “najboljim primjercima rase“, davali bi
“najbolji mogući odgoj“. Djeca su dolazila sa svih strana Europe - iz
Njemačke, Norveške, Austrije, Francuske, Belgije, Nizozemske, Luksemburga
- sa svih strana velikog Reicha.
Najpoznatije dijete rođeno u projektu Lebensbon je Frida iz Abbe. Ona je
rođena u studenome 1945 - kao plod veze između majke, Norvežanke Synni, i
njemačkog narednika, Alfred Haasea. Norveška je, zahvaljujući politici
HItlerova obožavatelja Quislinga, bila vjerni satelit Reicha, ali nakon
Hitlerova kraha, pronacistički elementi u Norveškoj bili su izloženi
žestokom progonu. Fridina majka i baka bile su žigosane kao izdajnice i
izopćene u njihovu selu u sjevernoj Norveškoj. Frieda je bila izložena
stravičnim pritiscima. Jedan joj je ribar nožem ugravirao kukasti križ u
kožu, koji je poslije s mukom skinula.