U zabavištima predškolska su djeca boravila dva do tri sata prijepodne i dva, tri sata poslijepodne. Sjedili su u klupama kao u školi i spavali na zajedničkim strunjačama.

Prije 150 godina djeca u zabavištima igrala su se raznim didaktičkim igračkama, poput drvenih ili kamenih kocki, od kojih su, prema nacrtima i uputama zabavišne učiteljice, izrađivali makete, pleli košare i slično. Većina ih je imala vrtove u kojima su učili saditi cvijeće i povrće, a neka su imala i životinje, primjerice, psa ili perad. U vrtu je obično bio i pješčanik za igru te koš sa zatvorenom pletenom košarom sa zvoncem koje bi zazvonilo nakon što bi dijete pogodilo koš.

- Prvi privatni vrtić u Zagrebu 1869. godine otvorila je Antonija Cvijić Lukšić u Bregovitoj ulici 3, u današnjoj Tomićevoj ulici. Bio je to samo sedam godina nakon otvaranja prvog vrtića u Beču - kazala nam je Elizabeta Serdar, autorica izložbe “Zagrebačka zabavišta” koju se može pogledati u Hrvatskom školskom muzeju na Trgu žrtava fašizma. 

Prvo gradsko zabavište koje je sufinancirao Grad otvoreno je 1882. godine na Kaptolu, a u sljedećim godinama otvoreno ih je još nekoliko. Djece je u vrtićima u to vrijeme bilo oko stotinjak. U jednoj grupi bilo je 30-40 djece. Mališani su mogli jesti u vrtiću ili hranu donijeti od kuće.

Najsiromašniji roditelji nisu ga plaćali, dok su ostali plaćali prema porezu koji su prijavili, i to u tri različita razreda. Tko je prijavljivao veći porez, više je plaćao.