Nakon što ga je tijekom nedavne žestoke rasprave u Saboru premijer Andrej Plenković upitao "tko je on?" te pritom napao stranku Živi zid, na svom Twitteru se oglasio prozvani Branimir Bunjac.

Poručio je Plenkoviću da se on u vrijeme Domovinskog rata kao dragovoljac borio na prvoj crti bojišta, dok se on liječio od anemije.

"/LOGIČNO JE DA SE PREMIJER I JA NE POZNAJEMO/
Tijekom rasprave o povjerenju vladu Plenković me upitao "tko sam ja" i "otkuda sam ispao". 
Konstatirao je da nije za mene "nikada čuo niti me je ranije vidio", pa se čudio "tko uopće" glasa za Živi zid.
Nema ničega neobičnoga u njegovim izjavama.
Naime, u vrijeme Domovinskoga rata ja sam bio dobrovoljac na prvoj crti bojišta, a Plenković se liječio od anemije. Logično je da se nismo mogli ni sresti ni vidjeti u to vrijeme.
Kasnije sam studirao povijest i postao doktor povijesnih znanosti u vrijeme dok je isti gospodin tumarao po hodnicima središnjice HDZ-a pokušavajući se uhljebiti u nekoj sinekuri.
Treba li nas stoga čuditi da premijer, za razliku od mene, ne zna ništa o hrvatskoj povijesti, pa mu za vođenje politike treba tragikomično Povjerenstvo za suočavanje o prošlosti?
Kasnije je Plenković napustio Hrvatsku i otišao u Bruxelles i time i faktički postao potpuno odvojen od stvarnoga života hrvatskih građana. 
Okružen birokratima, vozačima, večerama i s primanjima od 50 tisuća kuna zaključio je da je život bajka koja se svodi na dodvorništvo i održavanje statusa quo.
Njemu je bilo dobro, pa nije mogao shvatiti da u Hrvatskoj ljudi vode borbu za goli opstanak, za puko preživljavanje, pa samim time ne razumije ni kako je nastao Živi zid ni tko za njega glasa.
On misli da stotine tisuća blokiranih, iseljenih i gladnih hrvatskih građana zanimaju sastanci nekakvih radnih skupina EU na Malti.
Za razliku od Plenkovića osobno hodam pješice po ulicama grada, bez zaštitara, primam građane, slušam njihove žalbe, pa znam kako žive i koje su im potrebe u stvarnome, a ne virtualnom, svijetu.
Nemam se potrebe nikome ulizivati, ne služim nikakvim lobijima, potpuno sam slobodan u iznošenju svojih stavova. 
U politici sam isključivo zato da budem medij građana, a ne da prenosim uredbe i direktive iz EU i NATO-a ili iz bankarskih krugova.
Doista, velika je razlika između nas dvojice, slažem se", napisao je Bunjac.