Nekad se od uzgoja zagorskih pura moglo sjajno živjeti. Nosila sam ih na zagrebački Dolac i uvijek sve u trenu rasprodala, iako su cijene sigurno bile dvostruko više nego danas, govori nam Jelena Ribar (65) dok sa suprugom Josipom (66) obilazimo imanje.
Nekad se gotovo svako domaćinstvo u naselju Međurača na širem bjelovarskom području bavilo uzgojem pura, ali je nekontrolirani uvoz peradi tu proizvodnju doveo gotovo na rub isplativosti. Jelena i Josip ostali su posljednji uzgajivači u selu i imaju 400 zagorskih purana. Počeli su prije 40 godina, kad je Jelena iz Zagorja donijela rasplodne crne purane. Jelena više ne odlazi na Dolac jer je komplicirano dobiti papire o kontroliranom uzgoju te svoje pažljivo uzgojene pure prodaje pred kućom.
- Najviše je kupaca iz Dalmacije, pa očekujem da će se uskoro pojaviti jer se bliže blagdani. Da nema kupaca s juga Hrvatske, teško bismo ih prodali, iako je kilogram očišćene purice 35 kuna. Možda se cijena nekima čini viša u odnosu na onu u trgovačkim lanicima, ali barem nisu sumnjiva podrijetla - govori Jelena.
Jedne je godine, kaže, na Dolcu prodala 300 purana te za taj novac kupila tri rali zemlje i ciglu za štalu te joj je, kako tvrdi Jelena, još ostalo novca. Purani teže i do sedam kilograma, a purica je upola lakša. Zadnje leglo je iz kolovoza i upravo su sad spremne za Božić. Dok obilazimo imanje, Ribari pričaju kako je uzgoj purana jako osjetljiv. Pokušali su i s inkubatorom, ali im se od nekoliko desetaka jaja izleglo svega dva do tri purića. Zato su se vratili tradicionalnom nasadu pod pure.
- Nastamba gdje borave mora biti jako čista. Voda koju piju mora se redovito mijenjati, a njihova prehrana je isto tako zahtjevna. Kad se izlegu, između ostalog, hranimo ih i kuhanim kokošjim jajima jer tako dobiju potrebne vitamine. Kod nas nema smjese, nego meljemo vlastite žitarice i pure idu na pašu te jedu travu. Smeta im blato, osjetljive su na hladnoću i podložne stresu – objašnjavaju nam Ribari i ističu da se od njihovih domaćih zagorskih pura nitko još nije otrovao.