Isčuđavamo se već trideset godina i šta se promijenilo? Ništa jer za bilo koju promjenu treba stručnosti, znanja i odgovornosti.

Itekako su educirani prosvjetni radnici, pogotovo oni koji to žele na puno mjesta mogu doći do informacija i educirati se, ali ih se sputava na bezbroj načina! Od nebuloznih pravilnika kojima se štite nasilnici do ravnatelja (pojedinih) koji zataškavaju sve i vrše pritisak na učitelje. O nadobudnim roditeljima, moćnicima i vezama preko politike i školskih odbora da ne pričamo. Prosvjetni radnici, oni pravi kojima je stalo do dobrobiti svakog djeteta su jednako zlostavljani kao i ovaj dječak jer su direktno onemogućeni djelovati. A kad i djeluju u inspekciju im dođu ljudi koji godinama nisu kročili u razred (ako ikad i jesu) i kroje pravdu na način da su,u najmanju ruku, svi sudionici sukoba “jednako krivi”. Podijeljena odgovornost ponižava žrtvu, a daje samopouzdanje nasilniku koji će za par godina imati na savjesti nekog novog Luku Ritza, divljanje automobilom i ubijanje pješaka bez kazni ili zlostavljanje partnera u braku.