To je to što me zanima!

Down konobari: Ljubav i sreća u vinkovačkom Buba Baru

Ivana, Marija, Tina, Alen i Domagoj su osobe s Downovim sindromom. U Vinkovcima će raditi u posebnom kafiću samo za njih. Mjesecima vježbaju s čašama, šalicama, tanjurićima...
Vidi originalni članak

U Vinkovcima bi uskoro trebali otvoriti novu kafeteriju, lokal koji bi imao najbolju kavu u gradu, ali i osoblje s najtoplijim i najiskrenijim osmijehom.

U Buba Baru, kako će se zvati budući kafić, radit će Ivana, Marija, Tina, Alen i Domagoj. Oni su članovi vinkovačke Udruge za osobe s invaliditetom Bubamara i neki su od mnogo članova s Downovim sindromom. Oni će svojim konobarskim vještinama javnosti pokazati da mogu kvalitetno raditi te doprinositi društvu i svom razvoju. Da bi to odrađivali kao profesionalci, već mjesecima treniraju s konobarskim pladnjevima, čašama, šalicama za kavu i bocama pedantno poslužujući svoje prijatelje za stolovima u udruzi. U tome im pomaže radni trener i ugostitelj Paolo Bogdan.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Ideju za Buba Bar takoreći smo ukrali od Škota. Bili smo u posjetu Škotskoj jer je to jedna od zemalja koje su najbolje riješile probleme osoba s invaliditetom. Oni su otvorili kafeteriju i zaposlili osobe s Downom te tako privukli iznimno velik broj posjetitelja i zapravo učinili to da su brojni poslodavci potom počeli zapošljavati osobe s Downom. Bili bismo presretni kad bi i naš projekt tako zaživio, a ujedno bi upozorio na velik problem i nepravdu naspram osoba koje boluju od Downa u Hrvatskoj, a to je da žive od iznimno malih invalidnina nedostatnih za život, a ako se zaposle, gube pravo na invalidninu. Poznato je da osobe s Downom imaju ograničene radne sposobnosti, ali ono što uspiju savladati i mogu raditi zapravo odrađuju velikom upornošću i pedantnošću. Bilo bi lijepo omogućiti im da zarade svoju plaću, a da pritom imaju pravo na invalidninu - kaže Tomislav Velić, predsjednik udruge Bubamara, i dodaje kako je slogan ovog projekta “21 kromosom za bolju kavu”.

- Prijavio sam se za konobara jer želim nešto zaraditi i pomoći mami, koja se sama brine o meni i sestri. Nisam nikad prije radio kao konobar. Sad sam naučio kako obavljati taj posao. Nije me strah da ću nešto proliti - kaže Alen Ferbežar (25) iz Vinkovaca. On pomno prati kako poslužuje kavu njegov kolega Domagoj Mišetić (41).

- Volim raditi. S mamom svaki dan radim u vrtu. Sve sam sam zasadio i znam sve poslove u vrtu. Raduje me konobarski posao iako nisam nikad nosio kave - kaže Domagoj.

I njihove prijateljice revno treniraju s ugostiteljskim rekvizitima.

- Sama sam se prijavila da konobarim. Volim se družiti, pjevati, pa će to biti baš zanimljivo - veseli se poslu u Buba Baru Ivana Kunčević (19) iz Privlake. Projekt Buba Bara jedan je u nizu koje ova udruga provodi samostalno, novcem koji su dobili iz EU, pisajući projekte. Budući da sami sebe financiraju i nisu dio sustava zbrinjavanja osoba s invaliditetom, osuđeni su na svoje projekte, na ideje i novac koji sami zarade.

- Zapravo je novac u zadnje vrijeme velik problem. Imamo mnogo realiziranih projekata prema EU i za njih su nam odobrili novac, no on do nas ne stiže pravodobno nego ga moramo i čekati i moliti te se doslovce boriti za njega. Uglavnom, sustav ne funkcionira i to nam pravi velike probleme u poslovanju udruge, a treba istaknuti da se brinemo o 1460 članova s područja cijele županije. Žalosno je da je naša udruga, koja se bavi invalidima, trenutačno najveći poslodavac u županiji jer zapošljavamo čak 200 ljudi - kaže Žana Skejo Škorić, izvršna direktorica Bubamare.

- Osobe s Down sindromom trebaju stalni kontakt s ljudima. Oni su dragi i pristupačni i vjerujemo da će senzibilizirati javnost. Drago nam je što imamo potporu grada, koji traži adekvatan prostor za naš bar. Za sada još sastavljamo financijsku konstrukciju i otvoreni smo za sve donacije. Nije nas obeshrabrilo kad smo čuli da samo aparat za kavu košta do 7000 eura. Sigurni smo da će naša hrabra petorka ovladati i njime kad ga konačno kupimo - kaže predsjednik Velić dodajući kako za sve što rade imaju dozvolu roditelja djece.     

Idi na 24sata

Komentari 130

  • jelenaZGB 14.05.2016.

    ''There's a lot of this hopeful martyr stuff going on, and actually babies with downs are really quite cute. Now envision that kid growing up to be 40, violent, and incapable of caring for himself. You wipe his butt 5 times a day and prevent him from hurting himself or others when he's 200 lbs. Good luck. There is a thread on Reddit (a few years old) asking parents of children with profound disabilities if they regret their decision to continue the pregnancy and there were just devastating stories from many posters exposing just how much their lives have been destroyed by their special needs child. Not a pretty topic, but I'd much rather follow the advice of people who are living it rather than the overly rosy armchair perspective of someone who has maybe seen cute babies with special needs or has a relative with special needs that they do not care for. Very easy to have a positive perspective then. Edit: here's the thread. http://www.reddit.com/r/AskReddit/comments/sl93q/get_out_the_throwaways_dear_parents_of_disabled/ Heartbreaking, but I trust the opinions of parents who have actually been through it than people who are looking from the outside in and think disabled kids are just sweet and happy. Reality isn't always as pretty as it seems!'' https://www.reddit.com/r/todayilearned/comments/1oyiro/til_that_over_90_of_fetuses_diagnosed_with_downs/

  • AmyEmili_1 14.05.2016.

    Sretno!!!😉😘😊

  • donor4 14.05.2016.

    protiv sam zaposljavanja osoba sa downim sindromom.jer zdravi se ljudi nemogu zaposliti a nije ni primjereno da imate takvo ugostiteljstvo.stranci vam se smiju,a i vređate struku.-ako mogu to raditi onda mogu ici van raditi. mozda neki zele biti piloti.cudno je kako vam nije neugodno.

Komentiraj...
Vidi sve komentare