Ljudi umiru čekajući red, dok se po hodnicima bolnica još vuče oprema iz devedesetih. Medicinske sestre i liječnici nezadovoljni uvjetima odlaze van, a ministarstvo govori o “reformama”. No svaka ta reforma, umjesto da uvede red, stvori novi kanal kroz koji novac lakše teče prema privatnicima.
Vidi originalni članak
U hrvatskom zdravstvu novac se troši brzinom munje kroz netransparentne nabave, preplaćene uređaje i namještene natječaje. Bolnice grcaju u dugovima, ne plaćaju i po 500 dana veledrogerijama za lijekove, pa se svako malo iz proračuna ubrizgava nova injekcija da bi se samo privremeno zakrpale rupe. Nitko se ozbiljno ne pita gdje taj novac zapravo odlazi. Kako je moguće da uređaji u jednoj bolnici stoje dvostruko više nego u drugoj? Kako je moguće da se isti posao povjerava istim izvođačima godinama?