Svaki dan u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku. 

Bruno Podvezanec (33) želi potpuno promijeniti obrazovni sustav u Hrvatskoj. Na projektu OMIS (Obrazovni mobilni informacijski sustav) radio je posljednjih 10-ak godina, i to u slobodno vrijeme. Državi je svoju strategiju, ovaj informatički stručnjak, spreman dati potpuno besplatno.

- Bez prilagodbe nema napretka. Djeca odgajana u ovakvom obrazovnom sustavu teško će se snaći u poslovima koji ih čekaju u budućnosti - smatra Podvezanec.

OMIS je sustav napravljen za sve obrazovne cjeline: predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje te visoko - cjeloživotno obrazovanje.

- Potpuna digitalizacija školskog sustava je ono što traži EU, svijet i tržište rada - smatra Bruno. Sa svime je počeo još u srednjoj školi, sa 17 godina. Razvio je aplikaciju za računala e-Ispit i prezentirao je tadašnjoj ministrici. - Bila je to moja prva ideja kako pomoći mladima da uče uz tehnologiju, kako promijeniti obrazovanje nabolje - prisjeća se Bruno. Nakon toga, 2003. sudjelovao je na tada najvećem e-Learning projektu na svijetu koji se radio u Australiji.

- Lekcije, njih 6000, morali smo pretvoriti u elektroničku varijantu - govori. S 24 godine unaprijeđen je u projektnog menadžera i sa svojim timom najbrže je kreirao takav sadržaj. Uz sve poslove kojima se od tada bavio svaki slobodan trenutak bavio se školstvom. OMIS, kaže, ujedinjuje različite vrste tehnologija: tablete, virtualne ploče, ali i robote..., koje se mogu koristiti za nastavu, ali i doma za pisanje zadaća, a profesorima bi olakšala pripremu gradiva i komunikaciju s djecom.

- Imam zamisli za više od stotinu aplikacija koje bi upotrebljavali. Tu su aplikacije s knjigama dostupnim u e-obliku, zatim e-Domaća zadaća, e-Bilježnica, e-Matura... One koje su potrebne u svakodnevnoj komunikaciji na satu. No OMIS sadrži i aplikacije poput e-Dobro i e-Donacije pomoću kojih bi svatko u bilo kojem trenu mogao uplatiti novac u školski proračun i tako potpomagati djelovanje neke škole. Najbolje što bi u svakom trenu cijela transakcija bila transparentna. Osim aplikacija, u sustav nastave uveli bismo i francuske humanoidne robote koji bi bili svojevrsna enciklopedija. Stajali bi na hodniku, u knjižnici ili u nekom razredu, a djeca bi ih mogla pitati što god ih zanima tijekom odmora ili interaktivnih vježbi.Škole bi bile opremljene televizorima na kojima bi se prikazivali edukativno-dokumentarni filmovi - koji učenicima koriste za svladavanje gradiva – govori IT stručnjak. Također, mislio je i na motoriku djece koju kritičari digitalizacije u školstvu uvijek povlače kao argument kad im se spomene moderna tehnologija u nastavi.

- Osmislio sam i zabavne igre u kojima bi učenici rješavali problemske zadatke, ali ne sjedeći, nego recimo u timu i aktivno. Mijenjajući lokacije, pišući zadatke, crtajući po virtualnoj ploči... Njihova motorika tako ne bi patila – objašnjava.

Uz to, skinuo bi golem teret djeci s leđa. Teški ruksaci postali bi prošlost. U škole bi išli samo s tabletom u rukama. Sve je obrazložio na više od 400 stranica strategije, koju svaki dan obogaćuje novim sadržajem. Ono najbitnije, za financiranje projekta Bruno bi iskorištavao samo sredstva iz EU, a ako bi se pokazao kao uspješan, prodavali bi ga i drugim zemljama.

- U svijetu ovaj posao radi privatni sektor. Europi je glavni cilj, a konačno i nama treba postati poticanje poduzetništva, što Europska komisija ističe i potiče, pa tako i za obrazovni sektor. U Južnoj Koreji to radi Samsung, u Europi postoje manje tvrtke, ne tako velike i razvijene. Imam gotov projekt u kojem možemo zaposliti naše ljude.

CARNet je predstavio scenarij za digitalizaciju ove godine, scenarije koje smo mi radili u Australiji prije 11 godina, a koje sam ja u našim institucijama pokazivao još 2012. – kaže. OMIS, naglašava, nije samo projekt u kojem bi se zaposlili programeri. Prema prvotnom planu, trebalo bi mu barem 50-ak ljudi različitih zanimanja. Pilot projekt obuhvaćao bi šest škola i stajao 20 milijuna kuna. U Hrvatskoj u kojoj trenutačno na jedno računalo ili tablet sjedi čak 12 učenika u osnovnoj školi ova strategija sve bi preporodila. A što je ključno reći - nije jedina. Obrazovni stručnjaci državi nude svoje znanje, samo ga treba iskoristiti.

- Imamo pametne ljude i projekte te trebamo omogućiti da se pokrenu. Možemo biti napredni kao Švedska ili Estonija, no moramo surađivati. Moramo biti brzi, inovativni i brže prihvaćati promjene. Internet je danas stvorio posve novi život i ako vi nešto ne napravite, napravit će drugi - zaključuje.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje