Zagreb je prije 125 godina imao psa koji je zaslužio spomenik svojim junaštvom na gradilištu kraj današnjeg prolaza Oktogon. Ondje su radnici jednog dana dobili neočekivanoga gosta. Do njih je došao izgladnjeli pas. Nahranili su ga, a on je ostao kraj njih. Udomaćio se, provodio dane na gradilištu, tjerao kradljivce i skitnice.
Josip pl. Vancaš, arhitekt palače Prve hrvatske štedionice, koja se ondje gradila i koja danas dominira između Bogovićeve i Cvjetnog trga, dao mu je ime Pluto. Pred sam kraj gradnje Pluto je smrtno stradao. Nagađa se da se to zbilo u sukobu s kradljivcima građevinskog materijala, da je pokušao zaustaviti lopove, a oni su mu nanijeli smrtne ozljede. Radnicima i Vancašu je bilo žao što njihov ljubimac više nije s njima. Kako bi mu odali poštovanje, odlučili su napraviti spomen-ploču, ali postavili su je najprije daleko od očiju prolaznika, nalazila se tad u dvorištu nove banke. Spomen ploča je 2013. premještena u Ulicu Mirka Bogovića, pa je danas svima lako vidljiva kad se prošeću zagrebačkom špicom.
No čini se da duh hrabrog Pluta i danas živi u Zagrebu! Dok je ministar Branko Bačić u petak obilazio gradilište u Jurišićevoj 26, gdje se nakon potresa obnavlja prelijepa secesijska kuća Greiner-Waronig, građena sedam godina nakon Plutove pogibije, a danas zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro, prišao mu je jedan pas, ali opremljen baš kako i priliči današnjim propisima o zaštiti na radu: u žutom reflektirajućem prsluku! Fotoreporteri agencije Pixsell su ga snimili, a ubrzo je zaokupio svu pozornost koja je trebala pripasti ministru Bačiću.
Ovom sibirskom haskiju nije ime Pluto, već Zeus, ali je i on - poput Pluta prije 125 godina - svakoga dana među skelama i radnicima, obožava boraviti na gradilištu. On je, kako kažu radnici, “stalna postava”, svojevrsni zaštitni znak svakoga gradilišta njihove tvrtke.
- Zeus je na svim našim gradilištima. To je moj pas, ide sa mnom i redovito obilazi objekte. Već se zna ponašati, zna gdje se smije kretati, gdje je opasno. To je njegova svakodnevica - rekao nam je njegov vlasnik Vedran Pražić, direktor firme koja vodi obnovu.
Zeus ima iskustva na desecima gradilišta diljem Hrvatske. Na obnovama nakon potresa, adaptacijama stanova, u podrumima, na tavanima, krovovima... Gotovo da nema dijela zgrade gdje nije kročio.
- Imam ga već četiri godine, od trećeg mjeseca je svaki dan uz mene. Zna da se od željeza treba maknuti, a kad radnici počnu štemati, sam se bez oklijevanja skloni. Najviše se, naravno, drži radnika. Zna da oni na pauzi imaju nešto za pojesti, pa odmah ide vidjeti tko ima gablec - govori Pražić kroz smijeh.
No osim šarma i pameti, Zeus ima i stil. Njegov prsluk nije jedina radna oprema, posjeduje i zaštitnu kacigu. Radnici su se, kažu, već navikli na njegovu prisutnost.
- Nema radnika koji ga ne pozdravi kad dođe. Imam oko 150 ljudi i svi ga znaju, svi ga vole vidjeti. Kad se pojavi na gradilištu, atmosfera odmah postane nekako lakša - kaže Pražić.
Obilazak Jurišićeve 26, koji je trebao biti tek jedan od uobičajenih ministarskih termina, zahvaljujući Zeusovoj pojavi, dobio je i znatno opušteniji ton. Dok se čekalo ministra za izjavu ispred postavljenih mikrofona i kamera, pogađate, mjesto mu je čuvao upravo Zeus.
Zgrada Prve hrvatske štedionice, na čijem je gradilištu stradao Pluto, počela je nicati na zemljištu kraj današnjeg Cvjetnog trga 1898., gdje je banka počela graditi svoju palaču, koju danas znamo najviše po prolazu Oktogonu. Arhitekt palače bio je Josip pl. Vancaš, član družbe “Braće hrvatskog zmaja”, a postoje tumačenja da je unutrašnjost oblikovao kao veliku maternicu, pa da zgrada simbolizira “Veliku Majku koja je prožeta energijom Neba i Zemlje”. Na zapadnom pročelju je reljefni prikaz koji nosi naziv “Hrvatska” a doista prikazuje Veliku Majku kojoj puk podastire sva dobra ovoga svijeta. Sa sjeverne strane Oktogona nalaze se skulpture koje simboliziraju razvoj i blagostanje, a rad su kipara Dragutina Moraka. To je bio prvi zagrebački natkriveni pješački prolaz sa središnjom staklenom kupolom i vitrajima. Podovi pasaža pokriveni su kvadratnim pločicama u dvije boje, koje su položene u polja orubljena bordurama, od kojih jedna nosi motiv meandra. Kad je izgrađena, zgrada Prva hrvatske štedionice bila je prava onodobna atrakcija, pa se nalazila i na mnogim razglednicama iz Zagreba, Jednu od takvih prvih razglednica 1902. tiskala je Papirnica F. X. Hribara u Zagrebu. Ispred ulaza u zgradu na Preradovićevu trgu vide se siluete ljudi. I jednog crnog psa.