Knjiga “Osam dana u svibnju/Uspon i pad NDH i rađanje nove Jugoslavije” nije klasična povijesna studija. Iz knjige doznajemo kako je Miroslav Krleža kraj rata dočekao bez ijednog zuba, “lice mu izgleda kao maska fauna”. Autori otkrivaju koji je čuveni hrvatski kardinal Leposavi Beli Kangrga dao poduku iz katoličkoga katekizma kako bi postala katolkinja te spasila život, karijeru i muža, kako je teta Pepica prodala obiteljsko srebro, escajg, kako bi prehranila obitelj. Hrvatski narod provodi natječaj protiv psovki, a cigarete postaju najtraženija valuta. U “Osam dana...” otkriva se tko je bila tajanstvena ljubavnica kod koje je Pavelić, nekoliko dana prije bijega, bio u dugom “galantnom posjetu”. Pavelić - koji je uz ženu imao čak dvije ljubavnice! - Hitleru se, čitamo u knjizi, hvalio da poznaje Tita! Što je rekao njemačkom vođi? Je li bio fasciniran ili ga je omalovažavao? Nije manje ekskluzivna ni priča o tome kako je Josip Broz nakon bijega iz Drvara bio na nišanu jednog četnika - koji je pucnjem mogao promijeniti tijek povijesti...
"Erotički su porivi posve ugasli", zapisat će u svoj dnevnik 22. veljače 1944. Josip Horvat nakon prvog ozbiljnog, i najvećeg, bombardiranja Zagreba. Osjećaje koje je doživio u vrijeme bombardiranja centra grada usporedit će s onima koje je imao u Galiciji u vrijeme Brusilovljeve ofenzive kao vojnik cara Franje Josipa. Ali tad je bio 20-ak godina mlađi, pa mu ni ruski plotuni ni juriš Kozaka nisu trajno mogli poremetiti "erotičke porive". U kasnijim dnevničkim zapisima ovaj veliki autor neće potvrditi povratak "erotičkih poriva", ali će zabilježiti promjene u ljubavnim i erotskim avanturama potaknute ratom. Neke od njih moglo bi se slobodno nazvati i orgijama.
Premda su i partizani i ustaše, barem formalno, imali prilično puritanski odnos spram ljubavi, erotike i seksa, ostaje dojam da ne postoji ništa što bi stvarno moglo "ugasiti" ljubavne i erotičke porive. Pa čak ni posvemašnja propast države i povlačenje naroda.
Šef Pavelićeva tjelesnog Sdruga Ante Moškov svjedočit će kako je poglavnik noć uoči bijega iz Zagreba, nakon što je razgovoru s Vladkom Mačekom (neupitnim demokratskim izborom Hrvata) posvetio 15-ak minuta, otišao u posjet tajanstvenoj dami.
Taj posjet trajao je malo dulje (ne znamo je li bilo uključeno i tuširanje). Ante Moškov poslije će provesti pravu malu internu istragu o poglavnikovim ljubavnim avanturama, pa će mu tako Pavelićev vozač Viktor Rebernišak potvrditi da je poglavnika često vozio u noćne posjete toj dami, za koju će se ispostaviti da je bila supruga njegovog osobnog liječnika, dr. Mile Budaka (ne treba ga miješati s istoimenim doglavnikom i književnikom Milom Budakom), ali i još jednoj ženi, čiji identitet nikad nije otkriven. Druga metresa stanovala je u Zvonimirovoj ulici. Reklo bi se da je Ante Pavelić vozio paralelni slalom, balansirajući između dvije ljubavnice i supruge Mare, koja je, prema svim svjedočenjima, frktala i bila neviđeno ljubomorna na bilo koju pristalu ženu u Antinoj blizini. Gospođa Budak, po imenu Danica, bila je ljepotica. Često je, zahvaljujući naklonosti šefa talijanske obavještajne službe u NDH, odlazila u šoping u Italiju, to je bio privilegij koji su tad uživali samo rijetki, vrlo povlašteni ljudi. Pulmolog dr. Mile Budak njenoj ljepoti vjerojatno može zahvaliti činjenicu da rat nije proveo u Jasenovcu - odnosno to što je uopće preživio - jer je bio mason, a na slobodne zidare u NDH nisu gledali blagonaklono.
Dok Ante Pavelić ide u tajne noćne posjete, Mara je već odavno zbrisala iz Hrvatske u sigurniju Austriju, s desecima velikih kovčega punih blaga, posvjedočit će - ne bez zlobe - Slavko Kvaternik. S druge strane, Ante Moškov bit će zacopan do ušiju u zvijezdu hrvatskoga kazališta Mariju Crnobori, ali ona na njega neće nimalo trzati, osim što će tu i tamo pokušati upotrijebiti šarm i njegovu zaljubljenost da urgira, što uspješno što neuspješno, za oslobođenje nekog od ustaških zarobljenika, primjerice novinara Ive Mihovilovića.
Ni su druge strane, jednako, formalno, puritanske erotičke porive rat nije ugasnuo nego se požar, moglo bi se reći, rasplamsao. Početkom 1941. zbilo se nešto čudno. "Nije samo Titova žena bila trudna. Pepca Kardelj bila je u drugom stanju, Končareva žena je bila u drugom stanju – mislila sam kako se usude? Pa sutra je rat, zaboga! A kad sam bila nešto starija, shvatila sam da je to nešto nagonski, da to nije odluka, već je ljudski rod tako stvoren da mora osigurati nastavak vrste", prisjetila se skojevka Vanda Novosel. Titu je to izvanredno stanje potrajalo sve do kraja rata, pa je tako Churchillov sin Randolph na misiji kod partizana primijetio kako Titova špilja izgleda kao "ljubavno gnijezdo kurtizane". Josip Broz bio je lud za djevojkom koju su gotovo svi u Vrhovnom štabu mrzili, Davorjanku Paunović.
"Titova Zdenka se prozlila do te mere da je siktala i na Tita – tako je bivalo uvek u ofenzivama, kao da je glavni cilj sila osovine da baš nju lično dokusure…", piše Đilas, koji opisuje jednu dramatsku epizodu. "Iznerviran i ponižen Zdenkinim vređanjem drugova, Tito se obratio Đuru (Vujoviću). Reci, druže Đuro, što da radim s njom? Đuro je odgovorio bez mnogo premišljanja. Ja bih je streljao, druže Stari."
Reći takvo nešto pred Titom, znajući za njegovu ljubav, pouzdan je znak da je Davorjanka bila hodajuće zlo. No Stari ju nije strijeljao, pa je nastavila raditi probleme. "Tada je i meni prekipelo", piše Đilas. "Izderao sam se na Zdenku da ušuti, dok je nisam uhvatio za čuperke i bacio niz stene jer CK valjda ima i drugog posla, a ne da se bavi njenim histerijama…" Koča Popović u "Bilješkama uz ratovanje" s neobičnom nediplomatičnošću tvrdi kako su "Zdenku" svi mrzili i dodaje da je ona bila djevojčura koja se nikad nije prala, pa je "zaudarala". No Tito je priznavao da je ovisan o njoj. Izjavio je da je voli više od života. Zbog "Zdenke" je pretrpio i osobnu sramotu. Tijekom desanta na Drvar ona je histerično plakala i vrištala, privlačeći pažnju njemačkih padobranaca koji su lovili Tita. Svi su se zalagali za napuštanje špilje, ali ona se plašila pa je u jednom trenutku zaustavila i Tita. Neki članovi Vrhovnog štaba to su mu zamjerili kao kukavičluk…
Svi oko Tita bili su svjesni da mu je Zdenka ljubavnica, a Herta žena – i da su obje uz njega, iako u partizanima uopće nije smjelo biti ljubavi; ona je bila suprotna idealističkom, puritanskome moralu podređivanja pojedinca Borbi, kažnjivo djelo zbog kojega je znalo biti i strijeljanih. Vladimir Dedijer duhovito i točno kazao je kako su sebi dozvoljavali ono što su drugima propisima zabranjivali.
“Kad sam došla u Vrhovni štab, situacija mi je bila posve jasna", sjetila se Vanda Novosel. "Revoltiralo me to – nas u gradovima ubijaju a oni se tu žene sa novima. Ne mislim tu samo na njega. Kad sam prolazila i vidjela njegov krevet, širi no što je trebao biti, i vidjela Zdenku, sve mi je odmah bilo jasno..."
Herta se, na kraju, dogovorila s Titom; odlučila je nakon Zasjedanja AVNOJ-a otići sa slovenskom delegacijom. Pokušao ju je zadržati. "On je rekao: nikakvog razloga nemaš da ideš u Sloveniju. Među nama se ništa nije promijenilo. Poslije rata ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Ali ja sam, kao žena, osjećala da to više nije tako: to da se on zbližio sa svojom sekretaricom, to je svaki posljednji kurir u Vrhovnom štabu znao..."
Milovan Đilas uvjeren je da je to Tito napravio zbog nezadovoljstva ljudi u svojoj okolini, koje je otvoreno iritirao njegov, za partizanske pojmove, neobuzdan ljubavni život. Da se odlučio za Hertu, a ostavio Zdenku, taj bi događaj mogao biti kap koja bi prelila čašu strpljenja njegovih suboraca. U tom bi ga slučaju možda zaista izbacili iz Partije. No Tito je – kao što će to već raditi u životu – igrao na dva razboja. Kad su Slovenci krenuli kući, nije obavijestio Hertu. Želio ju je zadržati i očuvati miroljubivu aktivnu koegzistenciju i s njom i sa Zdenkom. Ali naletio je na tvrd orah. Herta je otišla.
Premda su o Titovu mnogoženstvu ispredeni cijeli mitovi, to ipak ne odgovara istini. "Kad je imao neku ženu, bio joj je vjeran", kazao je Vladimir Dedijer, koji je Tita poznavao u dušu. Herta je, dakako, iznimka.
U 88 godina života Josip Broz imao je dva duga braka (s Pelagijom Belousovom trajao je 16 godina a s Jovankom Broz oko četvrt stoljeća), dva kratka, koja je uništio rat, odnosno staljinizam (s Hertom Haas i Lucijom Bauer), te jednu ljubavnu avanturu koja je trajala četiri godine, s Davorjankom "Zdenkom" Paunović. No kad je ona umrla, Tito je prvo zvao Hertu da mu se vrati, ali ta ponosna žena to nije htjela.
Što su o tome mislili čovjek broj 2., Aleksandar Ranković, i čovjek broj 3., Milovan Đilas, ne zna se točno, ali svojedobno su revoluciju morali braniti od seksualne revolucije kako su je shvaćali mlađi intelektualci i intelektualke '30-ih godina koji su se priključivali partiji privučeni, između ostalog, ovom drugom revolucijom. Zbog učestalih ljubavnih eskapada partijaca i partijki te njihovih simpatizera partijski dvojac morao je napisati pravilnik o tome kako, kad i s kim, ako se već mora. A najbolje je da se ne mora - ako već nije riječ o braku. A i u braku je revolucionarna djelatnost važnija od bilo kakve djelatnosti u krevetu. Osobito je bilo važno da se seksualna revolucija, ako se već mora provoditi, ne prakticira s klasnim neprijateljem, odnosno, kako je to jedan od partijaca objasnio, "ne želimo da klasnom neprijatelju bude milo".
Kao i svi pravilnici o ljubavnim i erotičkim porivima, bilo s lijeva, s desna ili iz centra, on se nije podjednako odnosio na one koji su na vrhu i one koje su dolje. Odnosno, o kakvoj god revoluciji bila riječ, neki su uvijek jednakiji od drugih. Ali nema tih topova, revolucije i pravilnika koji bi potpuno ugasli ljubavne porive.
U sljedećem nastavku donosimo tko je kasnio na vlastitu svadbu, na koga su nasrtale lijepe dame i kako se veselje širilo na sve strane.