Fijumanski dijalekt, romanski idiom kojim se u Rijeci i okolici govori od 15. stoljeća i predstavlja važan dio jezične i kulturne baštine grada, novo je nematerijalno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, priopćilo je Ministarstvo kulture i medija. 

Fijumanski dijalekt dio je riječkoga jezičnog krajolika te važan komunikacijski kod unutar fijumanskih obitelji, ističu iz Ministarstva, dodajući kako Fijumani predstavljaju jezičnu manjinsku skupinu s dubokim povijesnim korijenima koja čini dio starosjedilačkoga stanovništva Rijeke – Fiume. Osim svoje jezične vrijednosti, dijalekt je i sredstvo prijenosa nematerijalne kulturne baštine, uključujući usmenu književnost, glazbu, umijeća i običaje.

Iz Ministarstva kulture navode kako se u osnovnim značajkama fijumanskog dijalekta ogleda snažan utjecaj talijanskog jezičnog sustava, uz određene iznimke. Dijalekt obiluje kroatizmima, osobito čakavizmima, kao i germanizmima i hungarizmima.

Osnovne jezične značajke fijumanskog dijalekta očituju se u vokalnom i konsonantskom sustavu.

Samoglasnici se izgovaraju kao u talijanskom jeziku, uz posebnosti poput otvorenijeg izgovora samoglasnika e ispred suglasnika r. U pojedinim položajima dolazi do gubitka početnih ili završnih samoglasnika, primjerice u slučaju talijanskog aspettare - spetar (čekati), dok se u nekim slučajevima glas u mijenja u o, primjerice lungo - longo (dugo).