Svatko svojim životom propovijeda. Ja nastojim živjeti ono što naviještam. Evanđelje i Krista. Vjerujem da se tako može unijeti život i tamo gdje ga naizgled nema, rekao nam je vlč. Željko Lovrić, župnik zagrebačke Župe sv. Leopolda Mandića u Ljubljanici-Voltinu.
On će biti gost emisije Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića.
Javnosti je poznat i kao Don Dante zbog pjesme “Ispovijed s asfalta”. Iza naslova te pjesme krije se puno šira i slojevitija priča. Priča o svećeniku koji pomiče granice pastoralnog djelovanja i bez zadrške govori o vlastitim sumnjama, padovima i traženjima.
Lovrićev put do svećeništva nije bio ni jednostavan ni pravocrtan. Odrastao je u brojnoj obitelji u Novom Marofu, uz majku koja je sama brinula o šestero djece, dok je otac radio u inozemstvu.
Emotivnu prazninu iz djetinjstva, kako sam priznaje, nadomjestio je kroz vjeru, ponajviše zahvaljujući baki. Upravo je u tim ranim iskustvima započeo njegov odnos s Bogom, ali i unutarnji proces koji će ga kasnije oblikovati.
- Kao dijete sam pitao baku s kim razgovara dok moli. Ona bi uvijek rekla da razgovara s Isusom. To me fasciniralo. Počeo sam i sam tako "razgovarati". Jednom me baka odvela u crkvu i rekla da ovdje živi Isus. Ugledao sam svećenika na oltaru i potrčao prema njemu, zagrlio ga. Taj trenutak bio je presudan. Tu sam upoznao i svog prvog prijatelja, počeo ministrirati i polako je krenuo moj put - rekao je.
Ipak, put nije bio bez kriza. U jednom razdoblju čak se udaljio od svećeničkog poziva, radio kao vjeroučitelj i bio u ozbiljnoj vezi.
- Djevojka je tada pokazala veliku zrelost. Nije se htjela staviti između mene i Boga. Takve veze ostaju duboke i posebne. Ne čujemo se. Čuli smo se prije njezina vjenčanja, kada je došla kod mene po blagoslov. Očito je naša ljubav bila na visokoj razini jer mi je time dala svoj posljednji, ali jako zdrav pogled na ono što smo imali - rekao je.
Njegov umjetnički izričaj vuče korijene još iz mladosti, obilježene ratnim godinama. Tada počinje pisati prve stihove, koje nikada nije objavio. Danas se pisanju vraća potaknut aktualnim globalnim događajima. Pjesma “Ispovijed s asfalta” tako postaje refleksija i osobnog iskustva i šire društvene stvarnosti, ali i svojevrsni poziv na mir i odgovornost.
Lovrić je već 13 godina na čelu župe u Voltinu, gdje je razvio prepoznatljiv i nekonvencionalan pristup radu. Umjesto zatvorenog modela, gradi zajednicu otvorenu umjetnosti i kulturi. Organiziraju se izložbe, koncerti i susreti koji okupljaju velik broj umjetnika i vjernika. Nije neobično ni da sam župnik bude DJ na župnim druženjima.
- Reakcije mojih župljana su dosta mirne na sve što se događa u zadnje vrijeme. Oni znaju kakav sam i što radim, to za njih nije ništa novo. Nisu posebno oduševljeni kao neki drugi, ali nisu ni negativni. Vide da se trudim ne zatvarati se u sebe, nego pokušavam drugima pokazati kako rušiti zidove među ljudima - rekao nam je.
Posebno se ističu projekti s jakom društvenom komponentom. Među njima je rad s djecom oštećena sluha koja su, uz stručnu podršku, nastupala sa Zagrebačkom filharmonijom, kao i inicijative koje istražuju terapijski učinak glazbe na onkološke bolesnike. U župi se razvija i sustav anonimne psihološke pomoći za osobe u kriznim situacijama.
Osim pastoralnog rada, Lovrić se bavi slikarstvom, koje opisuje kao ekspresionističko, te glazbom i pisanjem. Privatno, vodi pomalo neobičan život. U župnom stanu brine o životinjama, uključujući jastreba, iguanu i psa. Taj spoj discipline i nekonvencionalnosti dodatno naglašava njegov osebujan karakter.
- Moj Dante je vajmarski ptičar star sedam godina. Dobio sam ga na poklon od dragih župljana, koji nažalost ne shvaćaju da se psi ne poklanjaju. Moj pas prije Dantea uginuo je u četrnaestoj godini. Vidjeli su da tugujem pa su mi poklonili psa. Vraćao sam ga nekoliko puta, tri-četiri puta, jer sam rekao da ne mogu tek tako uzeti psa koji će doći u moj dom. Nažalost, čekao sam da ga ne vratim. Shvatio sam da zapravo tražim psa. Prihvatio sam vrlo brzo i Dante i on mene. Od tada je ta aristokratska crta, pomalo, zaživjela valjda i u meni ili u njemu. Kod mene je to možda prisutno i zato što sam župnik. Nekako smo se tu poklopili - rekao je.
Dante, kako nam je ispričao super prihvaća arizonskog jastreba, kojeg treba držati uz posebne dozvole i po propisima.
- Imao sam podršku iz sokolarskog društva pa sam sve riješio kako treba. Kad idemo u let, on normalno hoda uz nas, a kad ne leti, ide kao kokoš uz nas. Tu i tamo raširi krila da isprovocira Dantea, ali Dante se na to ne obazire - rekao je.
Kako nam je ispričao, Iguana mora biti u terariju. Dante se boji kad ona izađe van ili kad je prošeta hodnikom. Tada pobjegne.
- Ne želi biti blizu nje. Ali kad se gledaju kroz pleksiglas, zanimljivo je. Kao da se fokusiraju jedan na drugoga, kao da komuniciraju. To mi je potpuno nejasno. Povremeno se gledaju u oči, doslovno, ali nije agresivno. Kao da žmire jedan drugome. Imam puno posla, ali to je dio svakodnevice. Ionako moram jesti tri puta dnevno, pa kad dam sebi jesti, dam i njima. Moram i prošetati, pa onda prošećem i njega. On dnevno napravi i do deset kilometara, mora ići. Obično predvečer ili kasno navečer idemo na nasip i trčimo - rekao je.
Dante jednom tjedno ide i na trening s maratoncem, a osvojio je i nagradu. Nikad mu nije dosadno, a često mu u crkvi društvo pravi gospođa Slavica Božičević.
- Ima 90 godina i prezabavna je. Otkako smo se upoznali, svaki dan mi pravi društvo. Uljepšala je život i sebi i meni. Ona je pjesnikinja, međunarodna publicistkinja. U Indiji je embasador etike - rekao nam je.
Zbog medijskog odjeka kojeg je dobio nije nervozan. Dodao je da je naviknuo na nastupe među ljudima.
- Vidim da su me ljudi na internetu dosta dobro prihvatili, nisam primijetio puno negativnih reakcija. Vjerojatno tio daje neku sigurnost, ali svjestan sam da ima i onih kojima to nije drago ili im je čak odbojno. U toj raznolikosti ljudi i njihovih pogleda, mi koji smo na neki način predvodnici moramo biti svjesni da nećemo svima odgovarati. Svi nas neće prihvatiti. To donosi određenu izolaciju, ali mislim da je važno na nju računati i naučiti živjeti s tim. I kad te prihvaćaju i kad te ne prihvaćaju, na neki si način u izolaciji - rekao je.