Kad je Marin Peršić (46) u nedjelju na svetoj misi prišao gvardijanu osječkog kapucinskog samostana fra Ivici Petanjaku primiti hostiju, bio je vidno nervozan. No kad mu je fra Ivica dao hostiju i pritom se nasmiješio, Marin je bio najsretniji čovjek na svijetu.
Nakon 20 godina konačno se susreo s čovjekom koji je njega i suprugu Katarinu (41) vjenčao u kapelici splitske bolnice. Ni fra Ivica nije skrivao radost što vidi čovjeka za kojeg je vjerovao da mu daje posljednju pomast.
Marin je tada bio pripadnik 5. gardijske brigade kojem je na Dinari u akciji “Zima 94” metak probio debelo i tanko crijevo te mjehur i život mu je doslovno visio o koncu. Katarina je tada imala 20 godina i bila je trudna.
Kad mu je nakon nekoliko dana došla u posjet, Marin ju je zaprosio u bolničkoj postelji. Potom je zamolio tadašnjeg bolničkog kapelana fra Ivicu da ih vjenča.
- Pamtim svaku njegovu riječ. Rekao je: ‘Teško sam bolestan, moj život visi o koncu, mogu umrijeti. Ako umrem, a ona je trudna, tko će vjerovati da je to moje dijete i od čega će ona živjeti. Ovako, ako se vjenčamo, a ja umrem, ona će dobiti moju mirovinu te će ona i dijete imati od čega živjeti’. Razoružao me je svojom odlučnošću i nesebičnošću - prisjeća se fra Ivica koji je Marinu u nedjelju uručio pozivnicu za njegovo ustoličenje za biskupa, a Marin je obećao doći s cijelom obitelji i sjediti u prvom redu.
O Marinovu vjenčanju u splitskoj bolnici pisali smo 6. veljače. Tijekom ceremonije pridržavala ga je medicinska sestra.