Grad Glina je spiskao gotovo pola milijuna kuna na uređenje okoliša oko kipa Franje Tuđmana.
Glina, ako se slučajno nikad niste zatekli u njoj, otužan je gradić u Banovini, otprilike sat vremena vožnje od Zagreba. Zapušten, uništen, napušten. Nema ljudi, nema posla. Imate osjećaj kao da ste vremeplovom otputovali u rane devedesete.
U Glini je 3. kolovoza svečano otkriven i blagoslovljen spomenik prvom hrvatskom predsjedniku. Kip prigodno postavljen na Trgu Franje Tuđmana otkrila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a ceremoniji su nazočili ministar branitelja Tomo Medved, sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, Franjin sin Miroslav Tuđman i ostala visoka svita.
Što se promijenilo?
Ukupna cijena ustoličenja kipa iznosila je 670.692,50 kuna. Izradio ga je kipar Ivan Fijolić, poznat po kipu Brucea Leeja u Mostaru, a svoj rad naplatio je 146.500 kuna. Ostatak od 524.192,50 kuna bio je predviđen za, citiramo, “izvođenje radova uređenja spomeničkih obilježja, opločenja i komunalne opreme na Trgu dr. Franje Tuđmana”.
Otišli smo u Glinu kako bismo na svoje oči vidjeli kako izgleda rezultat radova od više od milijun kuna. Osim postavljenog Tuđmanova kipa, ionako plaćenog 146 tisuća kuna, što se toliko promijenilo na istoimenom trgu?
Na prvi pogled ništa. Na drugi isto ništa. Na sto treći put, isto ništa. Nekoliko desetaka četvornih metara betonskih pločica oko spomenika izgleda gotovo isto kao što su izgledale prije početka radova. Zapravo, izgledaju gotovo isto kao i što su izgledale 2011., kad je Googleov automobil prošao tuda.
Na što se onda potrošio sav novac? Isplaćen je Komunalcu Glina, gradskom komunalnom poduzeću, koje je zatim angažiralo troje podizvođača - elektro obrt, tvrtku za obradu kamena i geodetsku tvrtku. Zašto Grad nije jednostavno direktno ugovorio podizvođače, nego je išao preko Komunalca? Upućeni sugovornici nam kažu kako je Komunalac Glina u ozbiljnim financijskim problemima jer teško pronalaze sredstva za pokrivanje troškova plaća zaposlenih. Kažu nam da se gradonačelnik upušta u ovakva ugovaranja kako bi ispalo da oni mnogo rade i zarađuju, a zapravo se poslovi preplaćuju kako bi imali za plaće radnika.
Nepostojeći gradonačelnik
Gradonačelnik o kojemu govore je Stjepan Kostanjević, iz redova HDZ-a.
Možda ste ranije čuli za njega. “Provjereno” je objavilo kako je na temelju putnih naloga sebi isplatio više od 43 tisuće kuna samo za 2016. godinu. Oporbeni vijećnici su utvrdili kako je riječ o iznosima dvjesto ili tristo puta većima od prethodnika. Također, Net.hr je pisao kako je za obnovu ceste i gradnju mosta u Glini potrošeno 1,2 milijuna kuna, što iz gradskog proračuna, što iz Ministarstva regionalnog razvoja. Radovi su se, navodno, izvodili u prosincu 2018. godine, ali tamo još nema mosta, a ni cesta nije obnovljena.
Potražili smo gradonačelnika Kostanjevića u njegovu uredu u Gradskoj upravi, ali nije ga bilo tamo. Pričekali smo neko vrijeme pred vratima, a onda smo upitali gospođu na porti zna li gdje je možda gradonačelnik.
- Nema vam njega danas. Nema ga cijeli dan. Trebao je doći jutros u 9 - rekla je vrijedna gospođa.
A gdje je onda gradonačelnik?
- Pogledajte da nije možda u Shpitze - kratko nas je uputila u obližnji kafić.
Provjerili smo, nije ga ni tamo bilo. Danima se nije javljao ni na mobitel, a kad bismo nazvali na službeni gradski telefon, tajnica bi nas obavijestila da gradonačelnika nema na radnome mjestu. Na službeni upit putem maila odgovorio je tek nakon dva tjedna. Gradonačelnik nam je pojasnio što je sve bilo obuhvaćeno radovima, uključujući “pripremne i završne, zemljane i zidarske te podopolagačke i ostale radove”. Dodao je kako je ponuda Komunalca bila jeftinija, a na kraju je sve skupa stajalo 437.818,55 kuna, jer je jedan dio starog materijala ostao uporabljiv. A zašto su uopće prvo sklapali ugovor s Komunalcem? Jer su takva interna pravila i jer nisu htjeli cijepati nabavu. Na upit je li ovoliki trošak primjeren, HDZ-ov gradonačelnik “smatra da je primjereno podići spomenik u čast prvom hrvatskom predsjedniku i da to zaslužuju svi građani Gline”.
Građani u strahu
Upitali smo rijetke prolaznike što misle o zlatnom kipu prvog predsjednika u njihovu gradu. Ogorčeni građani redom su komentirali kako takvo ponašanje nije u redu, kako je takav trošak prevelik, kako ljudi u međuvremenu kopaju po kontejnerima, kako ih nitko ne pita za mišljenje... Ipak, nijedan sugovornik nije dao da mu objavimo ime.
Gotovo svaki ljutiti komentar bio je popraćen poplašenom opaskom da im ne otkrivamo identitete. Ipak, jedna osoba je pristala da joj objavimo i ime i prezime. Stanislav Nužda, muškarac u invalidskim kolicima, u kameru nam je rekao kako ovakvo ponašanje nije u redu. Zamolili smo ga da nam iz glave kaže prve tri stvari koje mu padnu na pamet, a na koje bi se pametnije mogao potrošiti novac.
- Sanacija nuklearnog otpada na području Banije. Uređenje parka jer je povijesna baština. Trebalo bi urediti puteve i ove stare kuće koje se raspadaju - rekao je Stanislav.
Nitko ga nije poslušao.