Da jabuka ne pada daleko od stabla zna naša poznata psihologinja Gordana Buljan Flander (61) koja je cijeli život posvetila zaštiti djece. Njezinim stopama, ali potpuno vlastitim putem krenule su kćeri.
Nedavno su se sve tri našle u Sarajevu na Prvom međunarodnom kongresu dječje i adolescentne psihoterapije, svaka sa svojim radovima i izlaganjima. Ivana Buljan Ajelić (35) je zamjenica pravobraniteljice za djecu, a Mia Flander Tadić (28) radi kao psihologinja u SUVAG-u. Njihova majka Gordana cijelu karijeru posvetila je zaštiti zlostavljane i zanemarivane djece. Krajem devedesetih pokrenula je Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba i udrugu za pomoć zlostavljanoj djeci Hrabri telefon.
Empatija prema djeci
Tada su rijetki imali sluha za mlade koji prolaze traume i stresna iskustva. Takva tematika u Hrvatskoj je bila popriličan tabu. Psihologinja je zbog toga tada živjela s brojnim prijetnjama, ali nije zatvarala oči pred problemom. Empatiju prema slabijima prenijela je na svoju djecu.
- Ivana i Mia imale su specifično djetinjstvo jer su živjele s idejom o zaštiti najosjetljivijih skupina. To je bila svakodnevica u našoj kući. Ali u njima je to razvilo neku borbenost i empatiju jer su se već od osnovne škole zauzimale za slabije od sebe - prisjeća se psihologinja. Mlađa kći Mia slaže se da je atmosfera u kojoj je odrastala na kraju utjecala na njenu senzibilnost prema djeci.
- Nikad se nisam dvoumila hoću li raditi s djecom ili odraslima, sto posto sam sigurna da radim ono što mi najbolje ide i ja sam se u svom poslu potpuno našla - priča Mia koja se u Centru za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici bavi djecom s poteškoćama. Sestru Ivanu srce je uvijek vuklo psihologiji, ali priznaje da je zbog mogućih usporedno s majkom ipak upisala pravo. Htjela je koračati vlastitim putem, a ne slijediti korake svoje majke.
- Odvjetnički posao od početka mi je bio malo suhoparan i falila mi je neka emocija. Trebalo je proći 11 godina mog radnog staža da se opet vratim na dio prava koji je usko vezan za dječja prava. Sad sam mirna i zadovoljna jer radim ono što želim i volim - kaže Ivana koja mamu vidi kao oslonac i uzor.
Inspekcija i uzor
- Njen entuzijazam prema radu s djecom je ono nešto što se prenosi na nas i našu motivaciju da posao radimo srcem i najbolje što možemo - priča Ivana, a Mia dodaje kako im je majka pravi uzor ali je nema potrebu dostići.
Gordana Buljan Flander nije inspiracija i uzor svojim kćerima, nego i brojnim žrtvama zlostavljanja kojima je pomogla da svijet ipak gledaju s osmijehom na licu.
- Moji pacijenti nisu psihijatrija, to su samo djeca koja su često našla snage preživjeti sama i u tišini. Ljudi promatraju moj put kao pun trauma, ali puno sam naučila od te djece i zahvalna sam im na povjerenju koje su mi ukazali. Zato sam počašćena i privilegirana jer mogu raditi posao volim - kaže Buljan Flander.