Možemo! je predao dokumentaciju o Medikolu Ivanu Turudiću i DORH-u. Protiv čijeg imenovanja su svojedobno glasali u Hrvatskom saboru. Nakon što su ga kritizirali zbog povezanosti s HDZ-om. Dok hrvatska Vlada odbija osnivanje Istražnog povjerenstva o Medikolu i upućuje Ivanu Kekin i Sandru Benčić da se obrate nadležnim tijelima kaznenog progona. 

A na kraju Sandra Benčić poručuje kako unatoč svim iznesenim informacijama DORH i Uskok dosad nisu reagirali, "pa ne vjeruje da će se to dogoditi i ovaj put".

Slučaj Medikol dostavljen je na ruke glavnom državnom odvjetniku čije imenovanje je silom progurao Plenkovićev HDZ. Bilo je to kao da su ga bacili u crnu rupu. U bezdan iz kojeg više neće isplivati.

Njihov dečko

Zašto Plenkovićeva vlada ne želi osnivanje Istražnog povjerenstva o Medikolu? Zato da se o toj temi ne bi više raspravljalo na političkoj pozornici i u javnosti. Zašto želi da se slučaj preda DORH-u? Zato što su na njegovo čelo postavili svog čovjeka. Ili "svog dečka".

Nekako u isto vrijeme, ministar pravosuđa Damir Habijan odbio je zahtjev javne europske tužiteljice Laure Kövesi za povećanjem broja europskih tužitelja u Hrvatskoj. "Ne vidim potrebu za povećanjem njihovog broja", lakonski je kazao Habijan.

Razlog je jednostavan: premijer Plenković i njegova vlada žele da upravo Turudić i njegov DORH preuzmu nadzor nad svim antikorupcijskim istragama u Hrvatskoj. Zbog toga su, sjetimo se, političkom silom progurali njegovo imenovanje.

Obuzdali EPPO

Učinili su to sa željom da Turudić obuzda europske tužitelje koje vladajući nisu uspjeli kontrolirati u progonu većinom HDZ-ovih dužnosnika, ali i da kontrolira ostale istrage protiv korupcije, primjerice zahtjev za istragom u slučaju Medikola, dok se fokusira na korupciju u oporbenim redovima.

I tako, oporbena politička stranka koja je glasala protiv imenovanja glavnog državnog tužitelja mora tom tužitelju, postavljenom od vladajuće političke stranke, predati dokumentaciju o slučaju kojim se upozorava na pogodovanje vladajuće stranke privatnoj tvrtki.

Što bi tu moglo poći po krivu?

No to je rezultat političkog porobljavanja i okupacije institucija.

Ivan Turudić i HDZ blokiraju i bojkotiraju rad europskih tužitelja, kao što kontroliraju i kanaliziraju istrage čiji krakovi vode do vladajuće stranke.

Eliminacija predmeta

U takvoj situaciji, oporba može jedino koristiti javnu pozornicu, medije i Hrvatski sabor za otkrivanje eventualnih nezakonitosti i prljavština, jer guranje predmeta u sustav znači njihovo eliminiranje - najprije iz javnosti, a zatim i općenito.

HDZ zapravo može biti najsretniji da se predmet dovuče do DORH-a, da zaobiđe EPPO, oporbu i medije, jer im to daje najbolju šansu da taj predmet više nitko ne vidi.

Osim toga, tko će više vjerovati eventualnom Turudićevom negativnom nalazu i odbacivanju istrage protiv Medikola?

To je prokletstvo političke okupacije institucija. One nose političko i stranačko obilježje, usađen žig i etiketu koja prati njihov rad, prožima odluke, diskvalificira nalaze.

Prokletstvo društva

A to je i prokletstvo hrvatskog društva koje ne može računati na to da će ovakve instutucije neopterećeno i slobodno obavljati svoju dužnost, jer ne vjeruje da rade za građane, nego za vlast i s njom povezane subjekte.

A još manje će takve institucije, u ovom slučaju Turudićev DORH, entuzijastično pomoći oporbenoj stranci da poentira na potencijalno koruptivnoj aferi, te da na tome skupi političke bodove.

Tako pojedinačni slučajevi korupcije više nisu batina kojom će oporba mlatiti po leđima HDZ-a, jer su ta leđa već oguglala na sve udarce, a javnost se zasitila takvim ritualnim manifestacijama.

Prava oporbena batina postaje okupacija institucija i manipulacija pravosuđem, što je opasnija i malignija pojava čak i od sistemske korupcije. 

Jer u takvim okolnostima protiv korupcije može se boriti samo u javnosti, medijima i na ulici.