Prije točno 20 godina, 24. ožujka 1992., pripadnici JNA u zaseoku Banja kraj Slanog ubili su svog zastavnika Jovana Sredojevića (44). Iako u neprijateljskim redovima, obavljao je obavještajne zadatke za Hrvatsku vojsku. Razotkrili su ga i likvidirali. Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao je da pobjegnu iz JNA u Trebinju, gdje je službovao, s otočanima je izvlačio vojnike iz mljetske vojarne, mještanima je dijelio hranu iz vojnih skladišta i prenosio poruke, a na Šipanu je onesposobio radar da ga JNA ne bi koristila. Nije htio granatirati Dubrovnik, grad u kojem je živio.

Rodio se u Zadru, vojnu školu završio u Sarajevu, a do početka Domovinskog rata živio je sa suprugom te sinovima Nenadom i Predragom u Dubrovniku. Kad je počeo rat pregovarao je o prelasku u Hrvatsku vojsku, ali je u dogovoru s časnicima HV-a ostao u JNA kao obavještajac u neprijateljskim redovima.

- Jovo je mještanima u okupiranom Slanom pomagao u radovima u polju i štitio ih od nasilja vojnika JNA. Gdje je Jovo bio, nitko nije smio maltretirati mještane - prisjetio se Antun Perušina iz Slanog.

I brojni drugi mještani potvrdili su da im je Sredojević pomagao. O njegovim hrabrim djelima svjedočili su čak i njegovi nadređeni u JNA na suđenjima za njihove zločine. No Hrvatska mu nikad nije odala priznanje za sve što je učinio.

- Kad je otac poginuo, imao sam 13 godina. Ne pada mi na pamet staviti njega u razinu branitelja heroja ove države, ali tražim samo priznanje za ono što je dao za neovisnu Hrvatsku, a dao je život. Hrvatska mu to ne priznaje iako postoje dokazi - kaže Jovanov sin Nenad (34). 

Dokument iz 1993. koji potvrđuje da je Sredojević bio u kontaktu sa zapovjedništvom obrane Dubrovnika nije dovoljan nadležnim ministarstvima da mu priznaju status branitelja. Prema hrvatskim zakonima, ne može mu se priznati status ako je poginuo kao vojnik JNA.

- Boli me kad kažu da nema uporišta u zakonu. Nakon svih ovih godina izgubio sam volju. Ostaje mi zadovoljština da o mom ocu lijepo pišu ljudi koji su ga poznavali u službenim dokumentima i knjigama, a možda jednog dana dobije i ulicu - kaže Nenad. 

Nakon neuspjeha s ministarstvima dobri ljudi uputili su ga na Ured predsjednika. Postoji mogućnost da mu se prizna status branitelja ukazom predsjednika. Nenad i njegova obitelj nestrpljivo iščekuju što će učiniti Ivo Josipović.