U Petrinji, Glini i okolici još nije sve stalo. Ima jedno malo mjesto koje radi od 0-24. Čak i dok drmaju potresi. Hotel 'Promaja'. Vlasnica je Stana Bjelajac, ili, kako joj u ovom kraju tepaju, baka Stana.
Jasno, 'Promaja' nije pravi hotel, to je improvizirana nastamba u Majskim Poljanama u kojoj sad, silom prilika, živi obitelj Bjelajac. Kuća im je stradala u potresu, gospodarska poljoprivredna zgrada u kojoj su bile svinje također je uništena i sve će se morati rušiti. Trese 'svako malo', ali baka Stana više se ne uzbuđuje toliko.
POGLEDAJTE VIDEO: Razgovor s bakom Stanom
- Navikla sam se na to. Ti potresu su sad sasvim normalna pojava - priča nam simpatična baka, pritom grijući vodu za svinje.
- Zašto ovaj hotel? A što ću... Dobila sam kamp kućicu, sve unutra imam, ali kad moji ljudi dođu na kavu, ne mogu ih smjestiti u taj skučeni prostor. Tu u hotelu popijemo kavu, vani na otvorenom. Čak i kad se vratimo u kuću, ne znam kako ću bez ovog - kaže kroz smijeh.
Jasno, 'vođenje' hotela oduzima joj puno vremena.
- Uzima jer svi traže kavu, treba vremena dok voda prokuha. Nitko ne bi 'jednu putnu', malo rakije, haha.
Ipak, poteklo je i nekoliko suza.
- Nedostaju mi moji dečki. Otišli su za božićne praznike u Ogulin, nama je tu ostalo još pola odojka, nema to tko ni pojesti. Zašto odbijam pomoć? Poslale su žene mojih dečkiju kolače, svega imam. Trebala mi je samo široka izolir-traka, to sam danas dobila. Treba mi samo topla riječ, zagrljaj, pozdrav ljudi. Samo da vidim da netko još mislim na mene. To su rijetki. Rijetki... - kaže kroz suze.
- Ne mogu biti u kamperu. Nosim svinjama toplu vodu, hranu u pojilice. I njima je hladno... Darujem kukuruze kome trebaju, sutra mi dolaze rušiti tu zgradu u kojoj su bile svinje. Nitko se još nije javio... - kaže za kraj.