Sretna sam jer mogu hodati, iako mi se ravnoteža zna izgubiti. Ne očajavam što mi se sluh još nije vratio jer sam naučila čitati s usana. Lice mi je još paralizirano, ali pomalo radim na tome, rekla je hrabra Antonia Kraljić (22).
POGLEDAJTE VIDEO:
Hrabra djevojka iz Nove Gradiške o kojoj smo pisali u ožujku još se bori s brojnim tumorima, ali nikad se nije prepustila depresiji. Na Veleučilištu u Požegi ostao joj je još samo jedan ispit koji mora položiti te završni rad. Antonia je tako na korak do diplome na Stručnom upravnom studiju.
- Krajem listopada idem u Varaždinske toplice kako bih poboljšala ravnotežu hodanja. Što se tiče tumora, mojih podstanara, kako ih u šali zovem, ima ih još, i to dosta, a najveći problem stvaraju zato što se svi nalaze na živcima, pa ako i neki tumor počne rasti, potrebno je brzo reagirati. Za sada je najviše upitan jedan kraj sljepoočnice, koji je najveći, i njega liječnik planira operirati, ali za sada ne raste. Iako je ovo jedna dugoročna i relativno teška borba, mene to kao da je podiglo. Više ništa ne shvaćam zdravo za gotovo, počela sam biti zahvalna na svakoj sitnici koju u životu imam, ne osvrćem se na ono što bi možda neki rekli da je loše - otkrila je Antonia.
Dodala je kako vjeruje da se u životu sve događa s razlogom.
- Neki nam se razlozi u ovom trenutku mogu učiniti neshvatljivima, ali vjerujte, sve ima svoju svrhu, kako sve dobro što nam se događa, tako i ono manje dobro. Unatoč svemu što me čeka, ja sam pozitivna i planiram takva ostati - neustrašivo će djevojka.
Usput se zahvalila mnogima koji su joj pomogli financijski nakon što smo pisali o njoj. Posebno ju je razveselila osoba koja je njoj, njezinoj mami i bratu uplatila put u Međugorje.
- Dok nisam mogla hodati zavjetovala sam se Majci Božjoj da ću, ako prohodam, doći u Međugorje. Na kraju sam se popela na oba brda - ponosna je Antonia.