Dok su deseci tisuća ogorčenih ljudi ulazili na glavni zagrebački trg, tražeći da se ukloni opasni otpad iz Like, jednoj 70-godišnjoj ženi zasuzile su oči.

- Za dušu je lijepo vidjeti ovoliko ljudi -  kaže Elena Pollich, preplavljena emocijama na Trgu bana Josipa Jelačića. 

Ta Hrvatica iz Buenos Airesa, glavnog grada Argentine, boravi u Rijeci od kuda je s prijateljicama doputovala automobilom na prosvjed.

 - Ako ljudi ne pokažu da postoje granice, radit će tko što hoće -  dodaje čvrsto držeći zastavu s crveno-bijelim kockicama.

Pollich, čiji su roditelji 1948. emigrirali u Argentinu, navikla je sudjelovati na prosvjedima u toj južnoameričkoj zemlji. Ondje stanovnici često izlaze na ulice kada su nezadovoljni. Nekada ne uspiju u zahtjevima, ali zadnjih godina su uslijed pritiska s ulice, novinarskih istraga i korupijskijh afera političari završili u zatvoru.

Pollich često razgovara sa svojim partnerom iz Rijeke o temperamentu ljudi. Čudi je pasivnost osoba u Hrvatskoj.

- Pitam ga zašto se ljudi ovdje nikada ne bune - objašnjava.

Kada je građanska inicijativa "Gospić je naš dom" organizirala prosvjed pod nazivom "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku", znala je da mora biti ondje. Htjela je primjerom pokazati kako se izlazi na ulicu kada se dogode "užasne stvari" poput zakopavanja 33.000 tona ilegalnog i opasnog otpada uvezenog iz Slovenije i Italije.

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

Njene prijateljice, sa zavezanim hrvatskim zastavama oko bokova i torbica, napominju kako se u subotu branila i čuvala Hrvatska.

Za Pollich je pitanje vode, zemlje i okoliša posebno bitno.

Naime, njen pradjed Mate Pollich bio je na upravljačkoj funkciji u Bakru kada je ondje uvedena tekuća voda 1885. Njen je djed, pak, bio pomorac pa je 1908. uplovio i upoznao Buenos Aires. Taj je grad bio na umu njenim roditeljima, vjenčanima 1943. u jeku Drugog svjetskog rata, kada su sa Sušaka, današnjeg dijela Rijeke, otišli u Trst kako bi emigrirali iz Jugoslavije. 

"Tražili su grad izvan Europe, a koji izgleda europski", rekla je Pollich.

Argentina je početkom 20. stoljeća bila jedna od najbogatijih zemalja svijeta u kojoj su doseljenici unijeli arhitekturu po uzoru na Madrid i Pariz. Njeni roditelji uplovili su ondje brodom punom emigranata u organizaciji Crvenog križa.

U novom domu njenih roditelja očuvao se hrvatski jezik. Elena Pollich danas ima četvero djece i šestero unučadi koja ljeti dolaze u Hrvatsku. Važno joj je da što bolje upoznaju zemlju.

- Voljela bih da Hrvatske ostane lijepa, čista i zdrava - napominje. I zato je na subotnji prosvjed unijela malo argentinskog temperamenta.

- Ako narod ne protestira, ako se ne tuži, onda sve vlade rade što žele - kaže Pollich.