Budući da se bunkeri rasuti diljem Hrvatske vežu pretežno uz teška, mračna vremena, uz domaći nacifašizam i pavelićanstvo, primjerice, neki su uvjereni da su ta zdanja ruglo koje treba zaboraviti, čak i ukloniti. I zaista, unatoč boljim primjerima, situacija jest takva. Bunkeri su redom u prilično lošem stanju, iako postoji i druga strana medalje, ona koju su, recimo, predstavile Albanija i BiH. 

Umjesto da zapušteni šire zadah smrti i propadanja, tamo su bunkeri dobili novu namjenu. Postali su, naime - turističke atrakcije. 
U priobalnom albanskom gradu Tale, oko 50 kilometara udaljenom od Tirane, tako se velebna bunkerska zdanja, njih 750.000, nastalih tijekom komunističkog vođe Envera Hodže, naveliko razvikavaju. 

Slično je situacija i u Konjicu gdje stari Titov bunker promoviraju kao meku za turiste. Francuska je još posebna priča. Tamo je čuvena linija Maginot, sustav utvrda duž istočne državne granice od Švicarske do Belgije, kako govori umirovljeni vojni inženjer i časnik Rajko Samueli Kačić, primjer kako se to s ratnom ostavštinom radi. 

- Sagrađena je između svjetskih ratova i dobrim je dijelom restaurirana. Na ulazu vas dočekuju kustosi u odorama francuske vojske iz onog vremena te vas, uz priču, vagonetima provode kroz sobe s generatorima, telefonima, prehranom, posudama, natpisima, svime iz onog vremena. Obrću se tisuće eura, dolaze ljudi iz cijelog svijeta i ostaju zateknuti sudbinama vojnika koji su tu boravili - kaže Kačić.

>>> Više pročitajte u Expressu