Plakao je  kao kišna godina. Tražio je način na koji bi mi zahvalio, molio je da mi nešto daruje, no rekao sam mu neka ide svojoj obitelji i s njima provede ugodan Uskrs. Imao je sreću što je naišao na mene.

Ovako nam je Hrvoje Bilić (44) iz Cerne, djelatnik Hrvatskih autocesta, opisao susret s Đorđom Spasovim iz Radičeva u Makedoniji. Tog jutra Đorđe je na naplatnim kućicama Lipovac Hrvoju platio troškove vožnje autocestom. Iz auta mu je tad ispala torbica. Pola sata kasnije Hrvoje ju je uočio. Unutra su bile dvije putovnice, kreditne kartice, vozačka dozvola i novac u protuvrijednosti oko 25.000 kuna.

- Pa zar se svaki put te izgubljene stvari moraju za tebe zalijepiti? - smijali su se Hrvojevi kolege. Odmah im je bilo jasno kakav je Đorđe sretnik. Naime, Hrvoje je zbog svojih rutinskih vraćanja izgubljenih stvari vlasnicima prije nekoliko godina dobio nagradu Ponos Hrvatske.

Ovo je bio šesti put. Hrvoje je nazvao policiju, ali i redakciju 24sata. Nismo čekali ni sekunde. Nazvali smo prijatelje u Makedoniji i za sat vremena Đorđe je krenuo natrag po torbicu.

- Spasili ste me, to mi je bila sva zarada koju sam donio iz Švicarske, gdje sam radio nekoliko mjeseci. Ne znam kako vam zahvaliti - plačući je Đorđe govorio Hrvoju, koji nije htio uzeti nikakvu nagradu za svoje poštenje. Ni ranije to nije činio.

- Najviše sam pronašao 1992. godine, 10.000 njemačkih maraka! Čovjek je taman prodao traktor. Čim sam našao novac, dao sam se u potragu za nesretnim čovjekom. I uspio sam. Htio me nagraditi, rekao sam mu da to ne dolazi u obzir. Postali smo dobri prijatelji. On više nije živ, ali povremeno se vidim s njegovim sinovima - priča Bilić.