To je to što me zanima!

I danas žive u paklu: Izgubili su zdravlje i dom, a odštete nema

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video
Tvrtka Tehnika gradila je poslovnu zgradu HEP-a s podzemnom garažom na šljunkovitom području punom vode. Stanari Kupske ulice, kojima su propale kuće tijekom radova na gradilištu, i danas žive u paklu
Vidi originalni članak

Gledao sam s ceste, samo u natikačama i kratkim hlačama, kako mi kuća tone. Imao sam doslovno jednu minutu da uletim po novčanik i dokumente, rekao je Želimir Žitković (68) iz Kupske 17.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Bilo je to u petak prije točno deset godina. Na obližnjem HEP-ovu gradilištu pukla je betonska oplata iskopa gradilišta, a kroz pukotine je počela nadirati voda. Zemlja se počela tresti, a zidovi i asfalt pucati. Ubrzo je jedna obiteljska kuća doslovno potonula u provaliju, a s njom i nekoliko desetaka metara ceste. Kasnije su se počele urušavati i druge kuće. Za oko 50 ljudi hostel u naselju Remetinec postao je novi dom.     

Kupska ulice 2007. i Kupska danas

Želimir je prvi dan nakon buđenja u hostelu, kaže, odjurio na Trešnjevačku tržnicu.

- Morao sam si kupiti traperice i majicu dugih rukava jer ništa nisam imao. Nisam stigao pokupiti ni četkicu za zube - prisjeća se umirovljenik tih teških dana. Dodaje da mu je najteže palo što nije mogao učiniti ništa da odagna crne misli i zaboravi na sve.

- Drugi ljudi su barem mogli otići na posao i nastaviti s donekle normalnim životom. Meni je posao bio u podrumu. Imao sam svoju stolariju koju sam tog dana izgubio. Pet dana nisam mogao ništa jesti. Supruga bi mi znala reći: ‘Daj pojedi barem pecivo’. Nisam mogao ni to. Toliko je bila jaka nervoza u želucu koju sam osjećao. Ne ponovilo se - rekao je Želimir.

Nakon 11 dana policija je stanare prvi put pustila da se vrate svojim kućama, odnosno onome što je od njih ostalo. Mogli su ostati samo kratko, dok pokupe nešto što se možda spasilo.

- To je bila vlaga, užasan smrad. Hladnjak nije radio 11 dana, a hranu prethodno nismo stigli baciti. Pokušajte to zamisliti. Prozori su ostali otvoreni. Kad sam ušao, po kući su letjele ptice - opisao je Želimir užas koji ih je dočekao. Odštetu još nije dobio, baš kao ni ostali stanari s kojima smo razgovarali. Kuću je preuredio svojim novcem. Međutim, izgubio je podstanare u stanu iznad onoga u kojem i danas živi u Kupskoj.

- Jako dugo nakon te nesreće ljudi su me zvali kad bi vidjeli oglas za stan i odmah pitali: ‘Oprostite, je li to ona ulica koja se urušila?’. ‘Naravno’, odgovorio bih, a onda su se svi uredno ispričavali i rekli mi da tamo ne žele živjeti. Na kraju sam ga uspio iznajmiti tek kad sam dvostruko smanjio cijenu najma - otkrio nam je Žitković.

Stanari Kupske još su nekoliko dana prije urušavanja primijetili da im se kuće tresu i zidovi pucaju. Na to su upozorili i izvođača radova, tvrtku Tehnika. Tvrdili su i da je Martinovka prepuna derutnih starih kuća koje ne mogu izdržati radove na velikoj podzemnoj garaži koju je dao sagraditi HEP. Radnici su nakon toga na nekim kućama postavili potporne stupove, ali oni na kraju ipak nisu izdržali. Prvo se počela urušavati kuća na broju 9. Pretrpjela je najveću štetu. Pola je kuće doslovce nestalo. Obitelj se uspjela spasiti. Jovan Drezga (80), vlasnik kuće, nerado se prisjetio svega.

- Bio sam sportaš, zdrav, nakon toga sam obolio.

Supruga također. Ti dani su nam bili strašni. Odjednom smo sve izgubili. Kući smo se opet vratili tek nakon godinu i pola dana. Obnovio sam je s djecom i prijateljima - rekao je Jovan, dodajući kako još ima traume od svega te kako su mu djeca i unuci jedini lijek.

- Volio bih da imam neki mir, ali nemam - zaključio je Drezga.

Stanare Kupske zastupala je odvjetnica Doris Košta, koja ovih dana nije bila dostupna za komentar. Oko mjesec dana od urušavanja na zagrebačkom je Općinskom sudu održano prvo ročište u parnici kojom su stanari Kupske tražili od HEP-a i Tehnike da im osiguraju stanove u kojima bi bili privremeno smješteni. HEP i Tehnika su se tome usprotivili. Međutim, ispričali su se stanarima zbog uznemiravanja nakon što su im na kućne adrese stigle opomene zbog neplaćanja električne energije za listopad, iako su stanari taj mjesec proveli u remetinečkom hostelu.

Početkom prosinca 2007. godine i posljednja skupina stanara Kupske ulice vratila se svojim kućama. Gradski se ured redovito skrbio za stanare Kupske dok su bili u Remetincu pa im je tako organizirao medicinsku skrb, dopremu garderobe, a dva puta su dobili i po 1000 kuna novčane pomoći. Obiteljima je također podijeljena novčana donacija od 150.000 kuna. Stanarima Kupske je ljubaznost osoblja hostela i danas ostala u lijepom sjećanju.

- Iako sam se nakon svega razboljela te dobila visok tlak i šećernu bolest, taj boravak u Remetincu ostao mi je u lijepom sjećanju. Imali smo dobru hranu i svi su bili izuzetno ljubazni prema nama. Ne mogu reći da nam je išta nedostajalo - rekla je Marija Petrović (78). S jezom u glasu dodaje da je urušavanje i sama predosjetila.

- Dan prije urušavanja rekla sam sinu da skupi sve dokumente koje imamo i stavi ih u kofer. Jednostavno, kad sam vidjela kako je pred kućom popucao asfalt, znala sam da nešto nije u redu. Osim toga, voda je toliko šumila posvuda na ulici. Izgledalo je kao da će svaki čas puknuti neka cijev - rekla je Marija.

Otkrila je da je i njihov pas cijeli dan bio nemiran. Na kraju, kad je došla policija i zamolila ih da hitno izađu iz kuće, Marija tvrdi da se vani sve toliko treslo da su automobili doslovno poskakivali na ulici. Tko je za sve to bio kriv, tek se trebalo utvrditi.

U veljači 2008. presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, građevinske tvrtke Tehnika, Conex i Interkonzalting kažnjene su s po 100.000 kuna zbog urušavanja na gradilištu u Kupskoj ulici. Uz to, Tehnici i Conexu dosuđena je četveromjesečna zabrana rada. Dva mjeseca kasnije Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je istražni zahtjev protiv Tehnike, Interkonzaltinga i Conexa, i to zbog nemarno obavljenog posla.

Istraga je trajala dvije godine, a Županijsko državno odvjetništvo na kraju je ipak podiglo prijavu protiv deset osoba i tri tvrtke. Suđenje je počelo u siječnju 2011. Odgovorne su sumnjičili da su ugrozili živote stanara i napravili štetu od 17 milijuna kuna. Svi optuženi su rekli da nisu krivi. Stanari Kupske izašli su na ulice.

Poručili da se protive nastavku gradnje u ulici.

Tvrdili su da je HEP nastavio gradnju višeetažne garaže na koju bi se trebao nastaviti neboder od deset katova, a da ih nitko ni o čemu nije obavijestio. U pomoć su stanari pozvali i predstavnike udruge Pravo na grad i Zelene akcije, koji su im pružili potporu.

– Ovo je državni teror. Ponašaju se bez ikakva obzira prema ljudima i njihovim životima. Ovaj je tip ponašanja kapitalistički i ovaj tip urbanizma nije ništa drugo nego divljanje - rekao je tad Teodor Celakoski iz Prava na grad.

U studenom 2012. napokon su izrečene presude za Kupsku - krivi su Conex i šef Davorin Lovrenčić, koji je bio zadužen za osiguranje građevinske jame. Lovrenčić je osuđen na godinu dana uvjetne kazne, uz rok kušnje od tri godine, dok Conex mora platiti novčanu kaznu u iznosu od 50.000 kuna. Ostali su oslobođeni.

Poslovnu zgradu HEP-a dovršili su i pripremili za useljenje 2014. godine. U njoj radi 450 zaposlenika.     

Idi na 24sata

Komentari 34

  • centarfor 23.09.2017.

    Inače, nije bio petak nego nedjelja.

  • Vrac666 23.09.2017.

    Izgleda ljudi nisu iz društveno prihvatljivih obitelji pa ništa od odštete ali imaju hrvatsku

  • centarfor 23.09.2017.

    Mogu sa sigurnošću tvrditi da onaj tko je glavni krivac za to nije uopće osuđen (ali je bio optužen). Netko je to projektirao ali ne onaj koji je osuđen. Sud i odvjetnica nisu dovoljno razmotrili i utvrdili tko je stvarni projektant ili to možda nije bitno, (zašto odvjetnice ?). Dakle krivci su pravi a ne fiktivni - potpisani projektant (i on, jer je potpisao projekt), revident, koji nije uočio propust u projektu i naravno nadzorni inženjer koji je nadzirao nešto za što nije bio ovlašten jer se u to i nije razumio. Istražni radovi bili su sasvim dovoljni za odluku kakvu zaštitu građevinske jame treba napraviti. I naravno, najveća glupost su bile izjave da su to bili veliki podzemni tokovi i rijeke kako su se to branili optuženi. Podzemna voda ne teče kao rijeka i bila je na dubini na kojoj je istražnim radovima i registrirana. Izvođači nisu bili krivi za urušavanje građevinske jame jer je ista izvedena prema projektu.

Komentiraj...
Vidi sve komentare