To je to što me zanima!

Indijanac iz Požege: Živi u šatoru, jede ribu koju sam lovi

Željko Blažević (55) Lelac ili Indijanac već 22 godine živi u indijanskom šatoru i drvenoj kolibi koju je sam podigao u dvorištu u kojem je nekad stajala kuća
Vidi originalni članak

Nemam provedenu struju niti vodu niti to želim. Televizor nisam vidio najmanje 25 godina, kaže Željko Blažević (55) Lelac ili Indijanac kako ga nazivaju susjedi u Velikoj kraj Požege.

Blažević već 22 godine živi u indijanskom šatoru i drvenoj kolibi koju je sam podigao u dvorištu u kojem je nekad stajala obiteljska kuća. Nakon što se dotrajala kuća urušila, kaže, raskrčio je šikaru u dvorištu i odlučio živjeti u skladu s prirodom. Sve je uredio u indijanskom stilu, a ideje za uređenje životnog prostora nalazio je u stripovima koje je obožavao još kao dječak.

- U djetinjstvu sam se poistovjećivao s Indijancima. Kao i mene, ni njih nisu shvaćali nego su ih proganjali. Kolibu sam napravio od trupaca crnog bora - kaže Blažević. Sve što posjeduje sagradio je golim rukama i to od drveta. I kuhinjski pribor - noževi, vilice i žlice su od drveta, a u šatoru se može vidjeti i pravi indijanski luk i strijela koje, međutim, za razliku od pravih Indijanaca, ne koristi za lov. Blažević ima i bubnjeve na kojima redovito svira za solsticij i ekvinocij, toteme te odjeću kao u filmovima. Kako bi što više sličio omiljenim strip junacima, i frizura mu je u njihovu stilu.

- Često u šatoru naložim vatru, okupim prijatelje pa do dugo u noć prepričavamo dogodovštine. Već sedam godina radim na održavanju staza i potoka u Parku prirode Papuk. Do posla imam desetak kilometara i često putujem biciklom jer ne volim voziti automobil. Kamo god idem, bicikl mi je najčešće prijevozno sredstvo - nastavlja Veličanin. Pokraj kolibe ima i manji vrt u kojem se sve uzgaja na prirodan način. Nikad, tvrdi, nije koristio pesticide niti je imao zdravstvenih poteškoća.

- Ne jedem meso. Koristim vodu iz potoka, a prehrana mi se temelji na ribi koju većinom lovim kopljem ili golim rukama. Ponekad je kupim u ribarnici ili u konzervama. Ne mogu zamisliti život u gradu. Mislim da bih umro za nekoliko tjedana da me netko stavi na beton - dodaje Blažević. Kaže kako su mu omiljeno društvo ptice, koje često slijeću u njegovo dvorište ili čak na njegove ruke. S njima, kaže, razgovara i one ga razumiju, a taj fenomen ne može objasniti. Želja mu je, otkrio je, od imanja napraviti turističku atrakciju jer vjeruje da bi ga posjećivali turisti iz cijele Hrvatske. Osim Željka, u Velikoj stanuje i njegova bivša supruga, koja se odselila jer nije htjela živjeti u šatoru, te njihovo troje djece.

Najviše ga, zaključio je, vesele česti posjeti unuke Tare, koja se obožava igrati u djedovu dvorištu.

Idi na 24sata

Komentari 99

  • Vražji Vrag 03.08.2014.

    Baš mu je dobro,ali samo zato jer ima posao. Inaće, više lići na Zagora nego li na indijanca.

  • dadoni-mo 03.08.2014.

    svaka cast majstore,sretno naprijed... nesto razmisljam koliko je R Hrvatska multietnicna drzava, koliko manjina imamo.. evo npr. ovaj covijek bi se izjasnio ko indijanac a vjerujem da bi bilo jos poklonika indijanaca,pa nek i indijanci budu registroavni u Hrvatskoj.

  • cudak 1 03.08.2014.

    koliko postoji država toliko je on otprilike indijanac čovjek je skužio

Komentiraj...
Vidi sve komentare