Rasap ludosti sjedeći na jastuku imam pretvara moru u Teheran, pjevao je Štulić prije 40-ak godina. No, u zemlji drevne Perzije ti stihovi su i danas aktualni. Inflacija i kolaps nacionalne valute ključni su neposredni uzroci velikih prosvjeda u Iranu 2026. godine jer izravno pogađaju svakodnevni život većine stanovništva.
Dugogodišnji pad vrijednosti rijala, ubrzan sankcijama i kroničnom korupcijom doveo je do stalnog rasta cijena osnovnih životnih potrepština, dok plaće i mirovine ne prate taj tempo ni približno. Epilog? Najmanje 65 ljudi je ubijeno u prosvjedima diljem zemlje kakvi nisu zabilježeni od 2022. kada je 22-godišnja Mahsa Amini preminula u policijskoj pritvorskoj ćeliji nakon uhićenja od strane tzv. “moralne policije” zbog navodnog kršenja pravila o nošenju hidžaba.
Teolog i stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina govori nam da nema smjene teokratskog režima bez općenarodnog konsenzusa kao što je to bilo 1979.
- Ovo su jedni od najvećih prosvjeda koji su se dogodili u Iranu, ali koliko vidimo po snimkama, izgleda da su u rangu prethodnih prosvjeda. Kao i prije, i ovdje je povod bio jedan - gospodarska kriza. Primjerice, u prošlim prosvjedima je narod stao u obranu ženskih prava, ali tome se nisu pridružili predstavnici bazara i malog i srednjeg poduzetništva, kao što i ovdje kasne mladi u pridruživanju prosvjednicima. Mislim da je jedini recept za istinsku promjenu vlasti u Iranu isti onaj koji je mijenjao diktaturu šaha Pahlavija 1979. godine - široki konsenzus svih dijelova društva i svih svjetonazora, koji može stvoriti jaku opoziciju vladajućima. To do sada nismo vidjeli u Iranu, pa je stoga "pad režima" i dalje pod upitnikom - rezonira teolog Obućina.
Dodaje da ovi prosvjedi imaju isti uzrok kao i prošli koje je ajatolah preživio.
- Uzorak se ponavlja: jedan segment iranskog stanovništva demonstrira zbog određene ideje, pridruže im se mnogi drugi, mahom tražeći demokratske promjene, vlada reagira represivno, zatomi prosvjede i zatvori pojedince, a onda kreće u kozmetičku promjenu. Primjerice, neformalno (a sada možda i formalno) ukidanje obvezatnog nošenja vela. Narod se time privremeno zadovolji, a vlast može nastaviti dalje. Ono što je ovdje različito jest to da je vlada priznala nesposobnost pa i čistu nemogućnost promjena, jer su im ruke više-manje vezane. U tome su u pravu, jer su sankcije, loše upravljanje i kronična korupcija i nepotizam tijekom desetljeća dovela Iran na koljena, unatoč relativno dobroj proizvodnji koja se odvija unutar same zemlje. Onog trenutka kada se počinje mijenjati socijalni populizam i kada vlada ne može dati ono što je uvijek prije davala, počinje ozbiljna kriza, ali to ne znači istovremeno da pada vlast - govori nam teolog Vedran Obućina.
Novi rat s Izraelom?
Izvori otvorenih obavještajnih podataka (OSINT) izvijestili su o velikom premještanju zrakoplova Ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Američkih Država prema Bliskom istoku. Prema podacima servisa za praćenje letova i vojnim promatračima, posljednjih sati deseci američkih zrakoplova za nadopunu goriva u zraku te teški transportni zrakoplovi (C-5 i C-17) poletjeli su iz baza u SAD-u i s američke zračne baze u Ujedinjenom Kraljevstvu, krećući se prema istoku, pretpostavlja se prema točkama razmještaja na Bliskom istoku. Jamačno se postavlja pitanje očekuje li nas novi Izraelsko-iranski rat?
- Netanyahu i dalje planira naći bilo koji trenutak da napadne Iran i da zadovolji svoju opsesiju. Ništa i nitko mu ne može objasniti drugačije, čak i nakon vojnih i obavještajnih pobjeda. No, Trumpove pustolovine, ukrajinsko pitanje i prosvjedi u Iranu idu i te kako na ruku izraelskom premijeru jer je on i dalje na vlasti, i dalje vodi vladu koju čine ratni zločinci i gangsteri, i dalje nema mira i stabilnosti u Gazi, ali to kao da je zaboravljeno - govori nam Obućina.
Reza Pahlavi
Iranski prijestolonasljednik u egzilu Reza Pahlavi poziva predsjednika Donalda Trumpa na intervenciju nakon što je islamski režim uveo nacionalnu blokadu interneta usred intenziviranja protuvladinih prosvjeda. Sin svrgnutog šaha se trebao naći s Trumpom u Mar-a-lago, ali je susret otkazan.
- Kao i u proteklim prosvjedima, američki i izraelski interesi nastoje potaknuti što jače prosvjede, iako je sve to ad hoc, a potom izvlače iz "naftalina" tragikomične osobe poput Reze Pahlavija, sina svrgnutog diktatora, poprilično tragične osobe koja je htjela biti padišah (šah nad šahovima), a bio je toliko "sposoban" da se cijela nacija okrenula protiv njega. Taj "prijestolonasljednik" smatra da je Iran njegovo privatno vlasništvo, nije nikad imao namjeru ispričati se zbog diktature svog oca, već samo vidi svoj povratak na vlast. S druge strane, imamo okorjelu diktaturu mula, koja je potrošena i prestara, i za koju se smatralo da će prirodno otići pa će Iran disati punim plućima. No, ti ljudi su poznati po svojoj dugovječnosti. Jedina osoba koja je unijela dašak demokracije u Iran u 20. stoljeću bio je premijer Mohammad Mossadeq, kojega su nakon Drugog svjetskog rata svrgnuli Britanci i CIA, ne u korist demokracije, već protiv nje. To su sve lekcije prošlosti kojih se moraju prisjetiti svi donosioci odluka - podsjeća Vedran Obućina.
Jugoslavenski scenarij
Iran je jako heterogena država u kojoj Perzijanci predstavljaju jedva preko 50 posto stanovništva. U vremenima krize postoji rizik od balkanizacije i raspada po etničkim linijama kao što je bio slučaj u SFRJ 1991. Naš sugovornik smatra da je Iran druga priča i zemlja koja ima stoljetnu tradiciju državnosti i da se različite etničke grupe vide kao Iranci, a prosvjedi su ekonomske i demokratske prirode.
- Iran je multinacionalna zemlja, Iranci nisu narod, već skupina naroda (Perzijanci, Kurdi, Gilaki, Mazandarani... sve su to iranski narodi). Za vrijeme šaha Pahlavija, postojao je jak perzijski nacionalizam koji je snažno kršio prava nacionalnih i etničkih manjina. No, unatoč tome što je sadašnja klerikalna vlast (npr. Hamenei nije Perzijanac, nego Azer) multietnička, ipak postoji i dalje naginjanje prema perzijskoj majorizaciji, iako Perzijanci čine samo 51 posto zemlje. Postoji dojam da se pojedina područja namjerno ostavljaju nerazvijena, a redovito se radi o područjima koja imaju nekog nacionalnog ili etničkog podržavatelja izvan Irana. Stoga su Kurdi vezani uz transnacionalnu kurdsku solidarnost (a iako su iranski narod, oni su većinom suniti), dok Baluči imaju status urotnika i njih često podržava prešutno Pakistan. U konačnici, ovo ne bi trebao biti veliki aspekt ustanka, posebno jer ne bi bio dobro prihvaćen od strane većine prosvjednika - zaključio je Obućina.